www.archive-hr-2014.com » HR » K » KAPUCINI

Choose link from "Titles, links and description words view":

Or switch to "Titles and links view".

    Archived pages: 88 . Archive date: 2014-07.

  • Title: Naslovnica - Franjevci Kapucini
    Descriptive info: .. Naslovnica.. Uprava reda i provincije.. Uprava reda.. Uprava provincije.. O nama.. Povijest kapucina.. Kapucini u Hrvatskoj.. Znameniti hrvatski kapucini.. Kapucinska karizma.. Kapucini na svim kontinentima.. Imendani braće.. Samostani.. Zagreb - Sv.. Mihael.. Leopold B.. Mandić.. Varaždin.. Osijek.. Rijeka.. Karlobag.. Split.. Dubrovnik.. Topusko.. Želiš biti fratar kapucin?.. Apostolat zvanja.. Postupak i uvjeti.. O duhovnom zvanju.. Odgojne ustanove.. Centar za duhovna zvanja.. O centru za duhovna zvanja.. Novicijat.. Klerikat.. Postulatura.. Duhovnost.. Sv.. Poziv sv.. Franje.. Molitve sv.. Leopoldu.. Pravilo i Oporuka sv.. Znanost pastoral.. Hadrijan Borak.. Tomislav Janko Šagi-Bunić.. Tomislav Zdenko Tenšek.. Anto Barišić.. Bono Zvonimir Šagi.. Kauza fra Ante Tomičića.. Životopis.. Molitva za milosti.. Voditelj kauze.. OFS.. Franjevački svjetovni Red.. OFS Vijesti.. Korisne poveznice.. Kontakt.. Novosti.. Orguljaški koncert fra Zvonka M.. Pšaga.. Uz svoj 90.. rođendan svirao Osječanima na korskim orguljama.. U kapucinskoj crkvi u Osijeku, 20.. srpnja 2014.. , orguljaški je koncert "Posebne zahvale" održao fra Zvonko Marija Mirko Pšag, najstariji hrvatski kapucin i skladatelj.. Opširnije.. Sveti Lovro Brindiški (1559.. -1619.. ).. Rodio se u Brindisiju 22.. srpnja 1559.. Ostavši siroče bez oca, primili su ga brindiški franjevci konventualci, kod kojih je s uspjehom pohađao školu.. Kad mu je nešto kasnije umrla i majka, preselio se, sada već kao mladić, k svome stricu svećeniku u Veneciju, gdje je produbio svoju kulturnu i duhovnu naobrazbu.. U Veneciji mu je bilo omogućeno upoznati i posjećivati kapucine, koji su boravili u skromnom samostanu kod crkvice Svete Marije Anđeoske, na otoku Giudecca.. Odmah ga je privukao njihov siromašan i strog život te je ubrzo zatražio i dobio pristanak da stupi u Red.. Obukao je kapucinsko redovničko odijelo u Veroni 19.. veljače 1575.. Šesnaesta nedjelja kroz godinu.. U društvu koje boluje od  ...   Citta di Castellu, i dobila simboličko ime Veronika.. Četrnaesta nedjelja kroz godinu.. Isus govori čovjeku o spoznavanju i primicanju Bogu.. Bog nije ljudski zaključak – što nekome može biti, ali tada nije riječ o religioznom odnosu s Bogom – nego nešto što probija iz života i što sluti i traži život.. A potrebno je razlikovati religioznu filozofiju i religioznost.. Religiozna filozofija logički obrađuje religiozne fenomene.. Izabrana nova provincijalna uprava hrvatske kapucinske provincije.. Na XVII.. redovitom provincijalnom kapitulu hrvatske kapucinske provincije svetog Leopolda Bogdana Mandića u četvrtak, 3.. , izabrana je nova provincijalna uprava.. Za provincijalnog ministra izabran je fra Jure Šarčević.. Provincijalni vikar je fra Goran Rukavina, savjetnici su fra Ivica Petanjak, fra Ivica Vrbić i fra Željko Cestar.. Započeo XVII.. provincijalni kapitul.. Zazivom Duha Svetoga započeo je u utorak, 1.. srpnja, u zagrebačkom samostanu svetog Leopolda Mandića XVII.. redovni i izborni provincijalni kapitul hrvatske kapucinske provincije svetog Leopolda Bogdana Mandića.. Rad kapitula svečano je proglasio predsjednik kapitula fra Štefan Kožuh, generalni vikar Reda i delegat generalnog ministra.. Prije samog proglašenja fra Štefan je uputio okupljenoj braći riječi pozdrava i poziv pape Franje "vi redovnici pozvani ste da zapalite svijet.. ".. Sveti Petar i Pavao, apostoli.. Prije nego prijeđemo na poruku današnjega blagdana, dozovimo u sjećanje neke osnovne crte današnjih svetaca.. Petar, je praktičar, jednostavni ribar, sklon ushićenjima, veseo, spontan, popustljiv, nedosljedan, plašljiv.. - Pavao je znanstvenik, teolog, racionalan, reflektira o svim događanjima, jaki, opori karakter, osebujan, ponekad neugodan.. Traži.. Duhovna misao.. Lovro Brindiški.. Veronika Giuliani.. Arhiva.. Lipanj, 2014.. Svibanj, 2014.. Travanj, 2014.. Ožujak, 2014.. Veljača, 2014.. Siječanj, 2014.. Prosinac, 2013.. Studeni, 2013.. Rujan, 2013.. Hrvatska kapucinska provincija sv.. Leopolda Bogdana Mandića.. 1998 - 2013 - sva prava pridržana..

    Original link path: /
    Open archive

  • Title: Uprava reda - Franjevci Kapucini
    Descriptive info: Vrhovna uprava Reda (2012.. -2018.. ).. GENERALNI MINISTAR REDA:.. Fra Mauro Jöhri.. * Provincija Švicarska.. Datum rođenja: 01.. 09.. 1947.. Prvi zavjeti: 10.. 1965.. Svećeničko ređenje: 20.. 05.. 1972.. GENERALNI VIKAR REDA:.. Fra Štefan Kožuh.. * Provincija Slovenija.. Datum rođenja: 23.. 12.. 1962.. Prvi zavjeti: 18.. 1983.. Svećeničko ređenje: 29.. 06.. 1989.. Definitori (savjetnici):.. II.. definitor.. Fra Mark Schenk.. * Provincija Mid-Amerika (SAD).. Datum rođenja: 12.. 1957.. 08.. 1980.. III.. Fra Pio Polycarpe Murat.. * Provincija Francuska.. 1959.. Prvi zavjeti: 01.. 10.. 1981.. 1985.. IV.. Fra Cesar Fuentes Acuin.. * Provincija Filipini.. Datum rođenja: 24.. 1960.. Svećeničko ređenje: 24..  ...   1966.. Svećeničko ređenje: 30.. 1973.. VI.. Fra Raffaele della Torre.. * Provincija Lombardija (Italija).. Datum rođenja: 19.. 07.. 1955.. Prvi zavjeti: 17.. 1978.. Svećeničko ređenje: 11.. 1982.. VII.. Fra Michael Fernandes.. * Provincija Maharahstra (Indija).. Datum rođenja: 09.. Prvi zavjeti: 02.. 1984.. Svećeničko ređenje: 02.. 1992.. VIII.. Fra Hugo Martin Mejia Morales.. * Provincija Peru.. Datum rođenja: 11.. Prvi zavjeti: 23.. 1994.. Svećeničko ređenje: 05.. 1999.. IX.. Fra Jean-Bertin Nadonye Ndongo.. * Viceprovincija DR Kongo.. 03.. Svećeničko ređenje: 22.. 1993.. CURIA GENERALIS.. ORDO FRATRUM MINORUM CAPUCCINORUM.. Via Piemonte, 70.. Italia - 00187 ROMA.. Službena Web stranica Reda:.. www.. ofmcap.. org..

    Original link path: /uprava-reda-i-provincije/uprava-reda
    Open archive

  • Title: Uprava provincije - Franjevci Kapucini
    Descriptive info: Uprava hrvatske kapucinske provincije (2014.. -2017.. Uprava izabrana na XVII.. prov.. kapitulu održanom u zagrebačkom samostanu sv.. Leopolda B.. Mandića 3.. godine.. Provincijalni ministar.. fra Jure Šarčević.. Provincijalni vikar.. fra Goran Rukavina.. Savjetnici.. fra Željko Cestar.. fra Ivica Vrbić.. fra Ivica Petanjak..

    Original link path: /uprava-reda-i-provincije/uprava-provincije
    Open archive

  • Title: Povijest kapucina - Franjevci Kapucini
    Descriptive info: Povijest Kapucinskog reda.. Franjevci kapucini (latinski naziv: Ordo Fratrum Minorum Capuccinorum, skraćeno: OFMCap) danas su, uz opservante (OFM) i konventualce (OFMConv.. ), treći ogranak franjevačkog Reda (pokreta čiji je osnivač sv.. Franjo Asiški).. Red je nastao 1525.. godine, a za njegovo osnivanje zaslužni su Matej iz Bascia te rođena braća Ljudevit i Rafael iz Fossobronea.. Oni su željeli iznova obnoviti ideale kojima se zanosio i koje je živio sv.. Franjo Asiški, a on se sastoji u životu materijalnog siromaštva, u putujućem načinu propovijedanja, i u načinu odijevanja.. Ideja vodilja ovim obnoviteljima bilo je traženje autentičnosti, odnosno izvornosti samog Franjina načina života po Evanđelju, a ne toliko njihova vlastita originalnosti, iako se ne može poreći da i toga nema.. Javno priznanje od Crkva braća kapucini dobivaju od papa Klement VIII.. koji im bulom Religionis zelus (3.. srpnja 1528.. ) odobrava da „žive eremitskim životom, opslužujući Pravilo bl.. Franje koliko to ljudska krhkost dopušta“.. Budući da su sve do 1619.. g.. bili ovisni o konventualcima, ipak, 23.. siječnja 1619.. godine papa Pavao V.. dokumentom (breveom) Alias felicis recordationis daje im potpunu slobodu pri izboru svojih vlastitih poglavara (sve do tada morali su od generalnog ministra konvenutalaca tražiti potvrdu izbora svoga generalnog vikara).. Do 1574.. Red se razvija samo unutar granica Italije.. Naime, postojala je papinska zabrana koja im nije dopuštala širenje u druge zemlje.. Tu je zabranu 1574.. ukinuo papa Grgur XIII.. te jednom zasvagda odredio da se slobodno mogu širiti „u Francusku i u sve druge krajeve svijeta“ te da bez ikakve zapreke ili ograničavanja „mogu osnivati svoje kuće, prebivališta, kustodije i provincije“.. Nakon ove odluke braća kapucini su se, kao putujući propovjednici i misionari, brzo širili po Europi i svijetu.. Svojom strogoćom i skromnošću života, povučenošću i molitvenim životom braća su osvajala naklonost i duboko poštovanje naroda.. Zato su odmah pritjecala i brojna duhovna zvanja, od kojih su mnoga potjecala i iz samih plemićkih obitelji.. Što je bila veća odanost  ...   raznoliku apostolsko-pastoralnu djelatnost među različitim društvenim slojevima ljudi, a u Crkvi su se, uz isusovce, osobito istakli zauzeto radeći (prvenstveno propovijedanjem) na katoličkoj obnovi poslije Tridentskog koncila (1545-63).. Tako su upravo kapucini, posebice u njemačkim zemljama, uz isusovce, bili i glavni nositelji Lutherove protureformacije.. Apostolsko i pastoralno djelovanje braće kapucina od samih početaka resi propovijedanje.. Ono je bilo ne samo njihova specifična, nego i najvažnija djelatnost.. Zato su braća propovijedanju posvećivala veliku pažnju, a sami propovjednici su morali biti, ne samo dobro filozofsko-teološki obrazovani, nego i uzorna života.. Zbog zauzetosti i uspjeha na polju propovijedanja upravo je papa Benedikt XIV.. konstitucijom Inclytum Fratrum Minorum odredio da služba apostolskog propovjednika (Pontificiae Aulae orator), a koju je ustanovio papa Pavao IV.. , bude isključivo „pridržana za kapucine“.. Od tada, pa sve do danas, upravo kapucini vrše službu «papinskih propovjednika» unutar rimske kurije.. Osim u propovijedanju kapucine odlikuje i blizina puku, zbog čega su zarana prozvani «pučkim fratrima»; zatim širenje raznih pobožnosti (najpoznatija je praksa Quarantore, odnosno 40-satno klanjanje pred Presvetim); snažna misionarska djelatnost sve do danas; uvođenje u kontemplativnu ili mislenu molitvu.. U nekim povijesnim razdobljima kapucini su se na herojski način isticali u njegovanju bolesnika za vrijeme velikih epidemija: kuge, kolere, poplava, ratova… Toj sebedarnoj i požrtvovnoj ljubavi u brizi za čovjeka, sve do polaganja vlastitog života, trajni spomenik je podigao Alessandro Manzoni romanom Zaručnici.. Osim toga brojni kapucini su vodili i diplomatske misije po nalogu Rimske kurije (najpoznatiji u toj službi bili su sveti Lovro Brindiški, fra Josip Leclerc du Tremblay (kao suradnik kardinala Richelieua nazvan je i „sivom eminencijom“), fra Hijacint Kazalski, fra Valerijan Magno,), a neki su pratili i kršćansku vojsku na bojnim poljima (tu se ističu blaženi Marko iz Aviana i sveti Lovro Brindiški).. Pored ovih navedenih zasluga značajna je uloga braće kapucina i na području znanosti kako onih svetih tako i prirodnih i svjetovnih najrazličitije vrste.. Za druge informacije i zanimljivosti iz povijesti vidi:.. http://kapucini-povijest.. blogspot.. com..

    Original link path: /o-nama/povijest-kapucina
    Open archive

  • Title: Kapucini u Hrvatskoj - Franjevci Kapucini
    Descriptive info: U Hrvatsku su franjevci kapucini najprije došli u Rijeku, gdje 1610.. grade samostan.. U Zagreb, na Gornji grad, dolaze 1618.. , gdje djeluju do 1788.. kada je samostan odredbom cara Josipa II.. raspušten te predan vojsci za Austrijsko-turskog rata (1787-1791).. U Varaždin dolaze 1699.. , u Osijek 1703.. , a u Karlobag 1710.. Početkom 20.. stoljeća riječki samostan pod vodstvom fra Bernardina Škrivanića († 1932.. ) postaje središnjim samostanom hrvatskih kapucina i žarištem vjerske i kulturne obnove u Hrvatskoj.. Njegovim nastojanjem braća kapucini dolaze i u Split (1908.. ) i Dubrovnik (1913) gdje otvaraju svoje samostane.. Zaslugom bl.. Alojzija Stepinca kapucini se 1941.. ponovno vraćaju i u Zagreb, u Dubravu, gdje grade Crkvu i samostan sv.. Mihaela.. Godine 1967.. zajedničke kapucinska »Ilirska provincija«, koja je okupljala hrvatske i slovenske samostane, dijeli se na hrvatski odn.. slovenski komesarijat (povjerenstvo).. Generalni ministar Reda fra Pashal Rywalski hrvatski komesarijat 1974.. proglašava samostalnom provincijom pod zaštitom sv.. U duhu evanđeoskog siromaštva i jednostavnosti i hrvatski kapucini djeluju među najširim i siromašnim slojevima stanovništva, kao i među nekršćanima, te su se isticali i ističu kao revni ispovjednici (sv.. Mandić, prozvan »apostolom ispovjedaonice«), kao vrsni pučki propovjednici (fra Štefan Zagrebec), širitelji katoličkog tiska i marijanske pobožnosti (fra Bernardin Škrivanić), diplomati (fra Mihael Anđeo Božidarević), revnitelji za crkvenu glazbu (fra Anzelmo Canjuga, fra Zvonko Pšag…), vrsni teolozi i filozofi (fra Tomislav Janko Šagi Bunić, fra Hadrijan Borak, fra Zdenko Tomislav Tenšek, fra  ...   vodimo brigu oko Gospinih svetišta, i to: Gospe od Pojišana u Splitu i Gospe od Milosrđa u Dubrovniku, a u Osijeku, pak, vodimo brigu oko prvog Leopoldova svetišta u Hrvatskoj.. Uz taj prevladavajući apostolsko-pastoralni angažman i danas se, kao i tijekom minulih stoljeća, nastoje otkrivati i razvijati tradicionalne, ali i novije, tipično franjevačko-kapucinske djelatnosti: pučke pobožnosti, pučke misije, vođenje duhovnih vježbi i obnova, ispovijedanje i propovijedanje, rad s ministrantima, članovima Franjevačkog svjetovnog reda i Frame, duhovna skrb za bolesnike, stare i nemoćne….. Novonastala društveno-politička situacija otvorila je i mogućnosti bavljenja nekim novijim i drugačijim apostolsko-pastoralnim aktivnostima i potrebama Crkve.. Tako su braća kapucini, kao uostalom i svi drugi svećenici i redovnici, angažirani oko predavanja vjeronauka u školama.. Uz to, pojedina braća se bave i tipično znanstvenim radom poučavajući na teološkom fakultetu i baveći se znanstvenim istraživanjima.. Kapucini su danas češće prisutni i u sredstvima javnog priopćavanja (tisak, radio, TV), a i sami izdaju nekoliko glasila, od kojih je najpoznatiji Ljudima prijatelj, posvećen štovanju sv.. Mandića.. Neki članovi Provincije vrše i službu kapelana u bolnicama i zatvorima.. U novijoj povijesti hrvatski kapucini su se osobito istakli i kao promicatelji pokoncilske teološke misle i liturgijske obnove.. U tome je posebno prednjačio te ostalu braću, svojim primjerom i znanjem, učio fra Tomislav Janko Šagi Bunić († 2000.. ) koji je kao „perit“ (teološki savjetnik) zagrebačkog nadbiskupa i kardinala Franje Šepera i sam živo sudjelovao u radu Drugog vatikanskog sabora..

    Original link path: /o-nama/kapucini-u-hrvatskoj
    Open archive

  • Title: Znameniti hrvatski kapucini - Franjevci Kapucini
    Descriptive info: Fra Alojzije Imbro-Mirko Novak.. Fra Alojzije Imbro-Mirko Novak, rođen je 1910.. u Lopatincu, župa sv.. Juraj na Bregu u Gornjem Međimurju.. Nakon osnovnog školovanja, 1923.. u Varaždinu stupa u kapucinsko sjemenište gdje pohađa franjevačku klasičnu gimnaziju.. Nakon mature, 1927.. stupa u novicijat braće kapucina u Varaždinu i dobiva ime Alojzije.. Nakon novicijata i polaganja prvih redovničkih zavjeta, 1928.. započinje studij filozofije i teologije kod kapucina u Bregenzu (Austrija), a završava na Centralnoj bogoslovnoj školi u Splitu (1931.. -1934.. ), gdje 8.. prosinca 1931.. polaže i svoje doživotne zavjete.. Za svećenika je zaređen u Šibeniku 1934.. Iste godine odlazi i na poslijediplomski studij teologije u Rim gdje, 1936.. , na papinskom sveučilištu Gregoriana postiže magisterij iz specijalizacije u otačkoj teologiji.. Godine 1937.. postaje profesorom na Kapucinskom filozofsko-teološkom učilištu u Škofja Loki, gdje ujedno vrši i službu odgojitelja klerika do 1939.. Zbog pastoralnih potreba 1939.. poglavari ga premještaju u Split, a u rujnu godine 1940.. u Varaždin gdje ostaje do rujna 1945.. U tom razdoblju na poziv Alojzija Stepinca i golemom zaslugom upravo fra Alojzija hrvatski se kapucini ponovno vraćaju u Zagreb odakle su bili protjerani za vladavine prosvijetljenog apsolutiste Josipa II.. godine 1788.. U Zagrebu, sada u njegovom istočnom dijelu, podižu crkvu sv.. Mihaela i grade samostan koji ubrzo postaje sjedište Provincije i mjesto zauzete pastoralne djelatnosti.. Nakon rata, od 1945.. do 1947.. fra Alojzije u Osijeku vrši službu samostanskog poglavara, a kroz dva mandata, od 1946.. do 1952.. službu definitora Provincije.. Nakon što su talijanski kapucini napustili Rijeku, on u Rijeci od 1947.. do 1951.. vrši službu gvardijana i župnika.. Za provincijala slovenskih i hrvatskih kapucina biran je u tri navrata (1952.. , 1961.. i 1964.. Nakon prestanak provincijalne službe od god.. 1967.. do 1970.. u Zagrebu vrši službu gvardijana i župnika.. U tom razdoblju, fra Alojzije se svom dušom, apostolskim i pastoralnim zanosom sa svojom redovničkom braćom predaje crkvenoj i redovničkoj obnovi.. S njima i brojnim suradnicima pokreće i potiče brojne pastoralne i duhovne inicijative, potiče braću na intelektualni, pastoralni i apostolski žar.. Od 1976.. do 1985.. vrši službu učitelja novaka.. Godine 1985.. premešten je u Dubrovnik gdje, u svetištu Gospe od Milosrđa, djeluje sve do svoje smrti 2000.. kao duhovni savjetnik i ispovjednik, a neko vrijeme i kao gvardijan.. Fra Tomislav Janko Šagi - Bunić.. Fra Tomislav Janko Šagi - Bunić rođen je u Brodarovcu kraj Varaždina 1923.. Nakon osnovnog školovanja, 1934.. stupa u kapucinsko sjemenište u Varaždinu gdje pohađa srednju školu na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji.. Godine 1940.. ulazi u novicijat braće kapucina u Škofja Loki.. Prve redovničke zavjete polaže u Varaždinu 1941.. , a doživotne također u Varaždinu 1944.. Teološki studij upisuje na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu gdje je i diplomirao 1949.. Za svećenika je zaređen 1948.. Nakon ređenja 1951.. na zagrebačkom teološkom fakultetu postiže doktorat.. Od 1952.. pa sve do svoje smrti neprekidno živi i djeluje u zagrebačkim samostanima sv.. Mihaela (1952-1962; 1991.. -1999.. ) i sv.. Leopolda Mandića (1962-1991.. U jednom trogodištu (1955-1958) vršio je službu provincijala, a u dva trogodišta (1967-1970; 1982-1985) bio je provincijalni definitor.. Uz to, bio je i učitelj studenata, provincijalni prefekt studija, pokretač i urednik provincijskog glasila „Folium.. “, prevoditelj prvog hrvatskog izdanja Života blaženog Leopolda B.. Mandića (Zagreb, 1946.. ), kao i brošure Apostolski naučitelj o sv.. Lovri Brindiškom prigodom njegova proglašenja crkvenim naučiteljem (Zagreb, 1959).. Od akademske godine 1952/53.. pa sve do umirovljenja 1993.. obnaša profesorsku službu na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu.. No, i nakon umirovljenja ostaje i dalje prisutan na istom Fakultetu gdje na Institutu za teološku kulturu laika sve do kraja života predaje neke teološke traktate.. Kao profesor bio je dugogodišnji pročelnik katedre povijesti kršćanske literature i kršćanske nauke.. U svom dugom profesorskom vijeku osim svojih predmeta – kristologije, patrologije, povijesti dogmi i uvoda u misterij Krista i povijesti spasenja – predavao je i više traktata iz dogmatske teologije, filozofije i metodologije.. U više navrata bio je i dekan Fakulteta.. Svojim istančanim pravnim i upravnim osjećajem uvelike je pridonio da je Katolički bogoslovni fakultet, i u najteže vrijeme svoje povijesti (od 1952-1991), sačuvao svoj znanstveni ugled i integritet.. Kao osobni teolog zagrebačkog nadbiskupa, poslije i kardinala, dra Franje Šepera, u Rimu živo sudjeluje u događajima II.. vatikanskog sabora (1962-1965).. Jedan je od osnivača „Glasa Koncila“ (1963.. ) i „Kršćanske sadašnjosti – Centra za koncilska istraživanja, dokumentaciju i informacije“ (1968).. Sa svojim kolegama profesorima pokrenuo je časopis „Svesci – Kršćanska sadašnjost“ (1966.. ) i „Poslušni duhu“ (1966.. Suutemeljitelj je „Teološkog društva Kršćanska sadašnjost“ (1977.. ), skupine istaknutih teologa i kulturnih radnika oko Kršćanske sadašnjosti, čije je predsjednik od osnutka do 1989.. Bio je i član u nekim rimskim Kongregacijama, te član i u više raznih tijela naše Biskupske konferencije.. Pored toga, bio je i dopisni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu (od 1979.. ) i Pen-kluba (od 1971.. Obnova Crkve pokrenuta s II.. vatikanskim saborom bila mu je velik izazov i neprestano na srcu.. Koncilsku obnovu je provodio i tumačio preko pisane riječi ali i neumorno s propovjedaonice.. Tako je kroz punih 13 godina vršio službu katedralnog propovjednika u zagrebačkoj katedrali.. Pisanjem i objavljivanjem teoloških radova istakao se kao angažirani i profilirani teološki pisac i mislilac.. Veoma je značajan i njegov doprinos ekumenizmu na ovim našim prostorima.. U tim inicijativama pojavljivao se uvijek kao čovjek dijaloga.. Dao je i valjan doprinos u teološkim pitanjima izgradnje hrvatske državnosti te ulozi i doprinosu Katoličke Crkve u toj izgradnji, a o čemu ponajbolje svjedoče njegova djela o toj stvari: Crkva i domovina (Zagreb, 1970.. ), Katolička Crkva i hrvatski narod (Zagreb, 1983.. ), Duhovno-moralna polazišta za budućnost RH (Zagreb, 1993.. ) i dr.. Godine 1994.. Ministarstvo znanosti i tehnologije RH dodijelilo mu je nagradu za životno djelo za njegov „izuzetan doprinos u znanosti i teologiji“.. Fra Tomislav Janko Šagi-Bunić preminuo je 1999.. u zagrebačkom kapucinskom samostanu sv.. Fra Hadrijan Franjo Borak.. Fra Hadrijan Franjo Borak, rođen je u Radovcu Križovljanskom 1915.. Osnovno školovanje završava u rodnom mjestu, a gimnaziju u Varaždinu.. U Kapucinski red stupa 1934.. u Škofja Loki, gdje na tamošnjoj Viskokoj teološkoj školi od 1934.. do 1941.. studira teologiju.. Za svećenika je zaređen u Ljubljani 1940.. Godine 1941.. nastavlja studij filozorije na papinskom sveučilištu Gregoriana, gdje 1944.. postiže doktorat.. Iste godine upisuje i studij crkvene povijesti, te 1946.. postiže i magisterij iz crkvene povijesti.. Te godine imenovan biva imenovan profesorom u kapucinskom međunarodnom kolegiju sv.. Lovre Brindiškog, u kojemu je kroz 18 godina vršio ujedno i službu prefekta studija.. Dugi niz godina bio je i duhovnik u hrvatskom zavodu sv.. Jeronima.. Kroz 9 godina bio je prosesor franjevačke filozofije na papisnkom sveučilištu Lateranumu, a neko vrijeme predaje istu materiju i na papisnkom učilištu Antonianum.. Bio je član Talijanskog filozofskog društva, tajnik Skotističkog društva, a zajedno s dr.. Karlom Balićem organizirao je više skotističkih međunarodnih kongresa.. Po povratku u Hrvatsku na provincijalnom kapitulu 1970.. izabran je za provincijala Hrvatskih kapucina.. Iste godine izabran je i za predsjednika Konferencije viših redovničkih poglavara.. Kao asistent pri Uniji viših redovničkih poglavarica, predsjedao je ili moderirao niz provincijalnih kapitula, priređivao, prevodio i ispravljao Konstitucije brojnih redovničkih Kongregacija i Družbi; održao je brojne duhovne vježbe muškim i ženskim redovničkim zajednicama.. U tom je razdoblju izabran i za predsjednika Slavensko-mađarske konferencije kapucinskog Reda, gdje je od 1973.. do svoje smrti vršio službu njezina tajnika.. Pokretač je dvaju simpozija prigodom 750.. obljetnice smrti sv.. Franje godine 1976.. u Zagrebu, i prigodom 800.. obljetnice rođenja sv.. Franje u Splitu 1982.. Organizator je kongresa u čast sv.. Bonaventure u Zagrebu 1974.. Prevodio je i priređivao brojne redovničke i crkvene dokumente.. Posljednje djelo mu je bilo priređivanje Spisa svetog Leopolda Bogdana Mandića, Zagreb 1992.. Od godine 1974.. vrši službu delegiranog suca u dijecezanskom sudištu u svezi s postupkom za beatifikaciju Sluge Božjega Ante Antića.. Preminuo je u Zagrebu 4.. ožujka 1993.. Fra Anzelmo Franjo Canjuga.. Fra Anzelmo Franjo Canjuga rođen je 1894.. u selu Budislavec, župa Vidovec kod Varaždina.. Na krštenju je dobio ime Franjo Ksaver.. Anzelmo mu je redovničko ime koje je dobio kada je stupio u Red Manje braće Kapucina.. Franjo Canjuga, budući fra Anzelmo, osnovno školovanje završio je u rodnom mjestu, a svoje daljnje školovanje nastavio je u kapucinskom samostanu u Varaždinu.. Tu je, kao i drugi đaci kapucinskog sjemeništa, pohađao gradsku gimnaziju.. U novicijat braće kapucina stupa 1910.. Godine 1911.. polaže prve redovničke zavjete te započinje sa studijem teologije.. Anzelmo je uz studij teologije mnogo vremena posvećivao i glazbi koja će mu, kasnije, postati trajna ljubav sve do kraja života.. Sretna okolnost za Anzelma, dok je bio student teologije, bila je ta što je u riječkom samostanu, dok je studirao teologiju, zajedno živio sa fra Augustinom Dujmušićem, glazbenikom i pjesnikom.. Doživotne redovničke zavjete Anzelmo polaže 1915.. Za svećenika je zaređen u Senju 1917.. Nakon ređenja, kao svećenik ponajviše djeluje u varaždinskom i osječkom samostanu.. Uz svećeničke poslove uvijek je nastojao naći vremena i za svoju drugu ljubav – glazbu, koju je imao sreće učiti kod glazbenika Dujmušića i Dugana st.. Anzelmo je glazbenik širokog kruga djelovanja.. Orguljaš, zborovođa, pedagog i skladatelj.. Većinom je skladao vokalnu glazbu, orguljsku, nešto manje instrumentalnu za gudačke i tamburaške ansamble.. Središte njegova stvaralaštva jesu crkvene skladbe: mise, moteti i hrvatske pučke crkvene popijevke.. Bio je i gorljivi pristaša tzv.. cecilijanskog pokreta u glazbi.. Godine 1947.. uhvaćen je, odveden u zatvor i osuđen na „16 godina lišavanja slobode s prinudnim radom“.. Uz tu glavnu kaznu dobiva još i „5 godina gubitka političkih prava i prava na mirovinu i pomoć socijalnog osiguranja“.. Na izdržavanje kazne poslan je u Staru Gradišku u kojoj boravi od ljeta 1947.. do prosinca 1952.. Tada je, naime, dobri Bog svoga slugu pozvao k sebi.. U teškim mukama Anzelmo je preminuo 19.. prosinca 1952.. Fra Vinko Franjo Dešić.. Fra Vinko Franjo Dešić rođen je u Karlobagu 1881.. Gimnaziju je pohađao u San Stefanu kod Carigrada, a filozofske i teološke studije u Budži (Smirna, današnji Izmir) u Turskoj kao član kapucinskog misijskog Istočnog instituta.. U Red stupa 1901.. Doživotne redovničke zavjete polaže 1905..  ...   onaj strani jezik tako da sam mogao ispocijedati tamošnje vjernike.. Poslije šest mjeseci počeh u onom jeziku i propovijedati.. “ Kad je 1885.. biskup Dominik Reynaudi dao ostavku na službu apostolskog vikara, Menini preuzima njegova vodstvo i ujedno biva imenovan naslovnim nadbiskupom Gangre.. Kao biskup Menini se je odmah na početku posvetio organiziranju karitativne i kulturne djelatnosti Katoličke Crkve u Bugarskoj, ali i traženja što bolje mogućnosti za stvaranje dobrih odnosa s pravoslavnim klerom i vjernicima.. Tako je, da bi doskočio stvarnim problemima, u početku odmah započeo s odgojem dumaćeg bugarskog katoličkog klera i redovništva.. Godine 1882.. u Plovdivu otvara sjemenište koje je prvenstveno bilo namijenjeno odgoju bugarskog kapucinskog podmlatka, ali to nije bila njegova isključiva svrha, jer je Menini želio da ono ujedno služi i za odgoj dijecezanskog klera.. Dne 24.. rujna 1887.. doživio je veliku radost kada je, iz toga sjemeništa, za svećenike zaredio prva dva kapucina Bugara, a 30.. listopada njima osmorici podijeli niže redove.. Za vrijeme njegova upravljanja vikarijatom, crkvene se zgrade intenzivno obnavljaju i grade se nove.. Organiziraju se pučke misije po svim župama.. Po svim katoličkim selima utemeljene su zajednice FSR-a, što mnogo pomaže duhovnoj obnovi vjernika.. Svake je godine u mjesecu studenomu i prosincu biskup Menini vršio pastoralnu vizitaciju u svakom selu svojega vikarijata, jer su ljudi u to vrijeme bili slobodniji, iako se od njega tražilo veoma naporno putovanje.. Godine 1891.. otvara bolnicu u gradu Sofiji, a vodstvo bolnece su, na njegov poziv, preuzele sestre milosrdnice iz Zagreba.. Odmah nakon toga započeo je i s gradnjom bolnice u gradu Plovdivu.. Kad je i ta bolnica bila gotova došle su također, na njegov poziv, 1898.. opet sestre milosrdnice iz Zagreba.. Godine 1904.. započeo je s gradnjom dječjeg sirotišta i škole u Sofiji.. Upravu toga sirotišta i škole također je povjerio istim sestrama iz Zagreba.. Koncem 1915.. Meninijevo zdravlje počelo je naglo slabiti.. Jedva je uspio dovršiti devetnicu za Božić, koju je inače svake godine sam propovijedao.. A na Božić je slavio svoju posljednju pontifikalnu sv.. misu.. Prije Uskrsa 1916.. otputovao je u Sofiju, iako su mu prijatelji i sam liječnik savjetovali da ne ide na put.. U Sofiji mu je car Ferdinanc stavio na raspolaganje svoga dvorskog liječnika.. Na savjet liječnika prihvatio je da ide u bolnicu „Princeza Klementina“ koju je on sam osnovao i u kojoj su radile sestre Sv.. Križa iz Đakova.. To je sve bilo početkom lipnja.. Od toga časa njegovo se zdravlje vidno pogoršavalo, tako da je prvi dan mjeseca listopada primio bolesničko pomazanje.. U noći 14.. listopada izgubio je svijest i toga dana u 12 sati je umro u prisutnosti jednog brata kapucina i nekoliko sestara Sv.. Križa.. Kapucin, misionar i biskup fra Robert Antun Menini odlikovao se miroljubivošću i mirotvornošću.. Tražio je mir sa svima, osobito da živi u miru s pravoslavnim klerom.. Zato ga je taj kler i cijenio i poštovao.. U kronici sestara milosrdnica ovako je o njemu zapisano: „Plemenit ovaj čovjek bio je revan i pravi apostol, a Bog ga je obdario lijepim sposobnostima, te je rijetkom rječitošću i dostojanstvenom svojom pojavom znao privući sve i potaknuti na dobro.. Crkvi u Bugarskoj služio je 36 godina.. dobiva pomoćnika i nasljednika na biskupskoj stolici u bugarskom kapucinu fra Vinku Pejovu, koji je prije bio njegov sjemeništarac i učenik.. Fra Angelik Juraj Bedenik.. Fra Angelik Juraj Bedenik rođen je u Koprivnici 3.. travnja 1808.. Osnovnu školu pohađao je i uspješno završio u rodnom gradu, a gimnazijske i tzv.. humanističke nauke završio je u varaždinskoj gimnaziji.. U 16.. godini života, 13.. ožujka 1824.. stupio je u samostan braće kapucina u Varaždinu, gdje dobiva i novo ime Angelik.. Teološke nauke studirao je i završio s odličnim uspjehom na ondašnjoj kapucinskoj teološkoj školi u Rijeci.. Budući da po tadašnjim državnim zakonima nije smio načiniti doživotne zavjete prije 21 godine (Crkva tada još nije uvela trogodišnje jednostavne zavjete prije doživotnih zavjeta), morao je čekati godinu 1829.. Te godine 3.. travnja u 8 sati ujutro, načinio je u riječkom samostanu doživotne zavjete.. Veoma mlad, kada mu je bilo samo 28.. godina postaje poglavarom samostana na Rijeci.. Isto tako, sa samo 37 godina biva 3.. lipnja 1845.. izabran na Rijeci za kustosa, tj.. poglavara hrvatske kapucinske kustodije.. Njegovim nastojanjem ondašnja hrvatska kustocija biva 1847.. uzdignuta na čast Provincije.. Godine 1848.. na provincijalnom kapitulu u Varaždinu, upravo Angelik bude izabran za prvog provincijala hrvatske Provincije.. Na generalnom kapitulu Reda u Rimu, koji je održan u svibnju 1853.. , Angelik bude imenovan generalnim konzultomom generala Reda.. Njegova dužnost bila je savjetovati i pratiti generala Reda na njegovim putovanjima po Provincijama.. Međutim, na toj dužnosti nije dugo ostao, jer mu je „Kongregacija za širenje vjere“ još iste godine povjerila službu osnivanja misijskog kolegija za Indiju.. U početku je bilo predviđeno da središte toga Kolegija bude u Beču ili Budumpešti, ali je vrhovna uprava Reda odustala od tog projekta.. Kao apostolski misionar Angelik prvi put odlazi u Indiju, u Bombay, koncem 1855.. Tamo je boravio godinu dana, tj.. do konca 1856.. kada se vraća i dolazi u Trst.. Boraveći u Trstu, 1857.. počinje graditi novi samostan, u želji da on postane sastavnim dijelom hrvatske Provincije, ali to se nikada nije ostvarilo.. Početkom 1861.. imenovan je, od strane generala Reda, generalnim vizitatorom Irske.. Dužnost mu je bila da u ime generala Reda obavi u Irskoj pregled i kontrolu svih samostana braće kapucina.. No, ni ta toj dužnosti nije ostao dugo, jer ga u lipnju iste godine papa Pijo IX.. imenuje apostolskim vikarom Agre u Indiji.. Tamo je imao naslijediti talijanskog kapucina i biskupa fra Ignacija Persica koji se, shrvan od teškoća i pogibelji pretrpljenih u indijskoj pobuni (1857.. -1859.. ), odrekao vikarijata u Agri.. Isti papa je fra Angelika ujedno imenovao i naslovnim biskupom Leuce u Traciji, i biskupsko mu posvećenje bude podijeljeno u Rimu dne 21.. srpnja 1861.. U biskupskom grbu imao je dvije koprive, asocijacija na rodni grad Koprivnicu; ruke s križem – kapucini; zvijezda s mladim mjesecom – Hrvat.. Na svoj ponovni put u Indiju, ali ovaj put kao biskup, Angelik je krenuo 20.. listopada 1861.. brodom iz Trsta.. Do luke u Bombayu stigao je brodom, dalje nastavio jedan dio puta željeznicom, a veći dio puta volovskom zapregom i pješice i tako 7.. prosinca stige u svoj biskupski grad Agru.. Tu se odmah dao na posao da upozna svoje veliko polje rada te da se uhvati u koštac s mnogim problemima.. Kao biskup i misionar često je posjećivao svoje misijske postaje od kojih su se neke nalazile na obroncima Himalaje.. No, na žalost nije dugo djelovao na svome velikom zadatku.. Ni pune četiri godine!.. Iako je u Indiji imao velikih problema, iz nje nikada nije otišao, nego je naprotiv ondje 2.. studenog 1865.. ostavio i svoje kosti.. Uz sve počasti pokopan je u katedrali Bezgrešnog začeća BDM u Agri.. Fra Fidelis Nikola iz Zadra.. Fra Fidelis Nikola iz Zadra, rođen je u Zadru 1728.. Završivši propisani studij filozofije i teologije zaređen je za dijecezanskog svećenika.. Godine 1755.. stupa u Red Manje braće Kapucina.. Propovjednik je po Dalmaciji (Vis, Hvar, Zadar, Split) i Italiji, te više puta samostanski poglavar (Padova, Udine, Vicenza, Split.. Službeni je teolog splitskog nadbiskupa Cipika i apostolskog vikara Bosne fra Grge Ilijića.. Pored toga, pisao je vjersko-crkvene spise i latinske pjesme, od kojih su neke objavljene, neke ostale u rukopisu ili nestale.. Zbog svojih zanimanja za ekonomska pitanja biran je za člana javnih i privrednih društava u Splitu i Trogiru; član je i nekoliko talijanskih akademija.. Preminuo je u Splitu 21.. rujna 1801.. Fra Sigismund Gandolfi.. Fra Sigismund Gandolfi rodom je iz Rijeke, a u Red je stupio oko 1730.. Bio je svećenik i kroz 20 godina apostolski misionar u Tibetu.. Preminuo je 15.. rujna 1768.. u Italiji.. Fra Stjepan Marković.. Fra Stjepan Marković, krsno mu je ime Matija.. Rođen je u Zagrebu 1669.. Redovničke zavjete u Redu Manje braće Kapucina polaže 1689.. Kao svećenik uglavnom je boravio i djelovao u samostanima u Zagrebu i Varaždinu, gdje je u više navrata vršio i službu samostanskog poglavara (gvardijana).. Nabožno-poučni je pisac i propovjednik.. Između 1715.. i 1734.. izdaje pet knjiga propovijedi na hrvatskom (kajkavskom) jeziku.. Bio je stilski dotjeran, dobar i rado slušan propovjednik koji je svojim propovijedima i pisanim djelima nastojao pomoći duhovnoj obnovi hrvatskog naroda i svećenicima ujedno olakšati pripremanje propovijedi.. Potkraj života je i oslijepio te preminuo u Zagrebu 1742.. u 54.. Fra Rafael iz Novigrada.. Fra Rafael iz Novigrada, bio je svećenik, apostolski misionar u Rusiji, vrlo krepostan redovnik i svećenik.. Preminuo je 16.. svibnja 1737.. u Moskvi u 27.. Fra Mihael Anđeo Božidarević.. Fra Mihael Anđeo Božidarević je u Dubrovniku 1652.. U Red stupa 1669.. Duže je vrijeme bio lektor bogoslovije, samostanski poglavar i član provincijalne uprave u Anconi (Italija).. Za života je uživao ugled učenog propovjednika i voditelja duhovnih vježbi.. Odlikovao se strogim pokorničkim načinom života.. Godine 1702.. i 1709.. biran je za provincijalnog poglavara u Anconi.. U Rimu je na generalnom kapitulu Reda 1709.. izabran za generalnog definitora (savjetnika) Reda, a 1712.. za vrhovnog poglavara Reda.. Preminuo je 28.. travnja 1729.. u mjestu Potenza Picena (Italija).. Fra Franjo Nikola Zuzorić.. Fra Franjo Nikola Zuzorić rođen je u Dubrovniku 1572.. U Red stupa 1588.. s redovničkim imenom Franjo.. Kad je završio novicijat i propisani studij zaređen je za svećenika i određen za propovjedničku službu.. Odlikovao se izvanrednim pamćenjem, a bio je i spretan diskutant i vješt polemičar.. Papa Urban VIII.. (1623-44) dvaput ga je pozvao da drži korizmene propovjedi za rimsku kuriju.. Propovjedao je i u više talijanskih kneževina i republika.. Preminuo je u Anconi 5.. svibnja 1639.. na glasu svetosti.. Fra Benedikt Andrija Bare.. Fra Benedikt Andrija Bare rođen je u Krapini oko 1584.. U Red je stupa u Beču 1606.. Postao je svećenik i propovjednik.. U Radgon (Radkesburg) podnosi mučeničku smrt.. Naime, kalvinisti su ga izboli noževima zadavši mu mnogo rana, a tijelo su mu na kraju bacili u rijeku Muru.. Mučeništvo je podnio 7.. rujna 1635.. u 29.. * * *..

    Original link path: /o-nama/znameniti-hrvatski-kapucini
    Open archive

  • Title: Kapucinska karizma - Franjevci Kapucini
    Descriptive info: Da bismo mogli govoriti o kapucinskoj karizmi moramo najprije pojasniti razlog kapucinske reforme, a to je želja za nasljedovanje volje sv.. Franje i njegovih prvih drugova, uz naglasak na siromaštvu, strogosti života, molitvi, šutnji i samoći.. Ne namjerava se uvesti novi način franjevačkog života, već se poziva na spise i primjer sv.. Iz toga proizlaze neki bitni elementi koji obilježavaju život svakog kapucinskog brata.. Prvenstvo duha svete molitve i pobožnosti.. Ona je vrelo obnove, privilegirano sredstvo duhovnog razlučivanja zvanja, ukusan plod i temeljna svrha kapucinskog života.. Razmatraju Evanđelje i život sv.. Franje, Kapucini su uvjereni da je ovo želja i posljednja volja Serafskog Oca (Usp.. Pr.. V, 2-3; X, 10-11; Npr.. XXII, 25-27).. Molitva u smislu kontemplativnog života, tj.. disanje ljubavi, neprekidna nutarnja molitva, govor prosvijetljenog duha čistog raspaljenog srca, čuvstveno usmjerenog na Boga, klanjanje Ocu nebeskom u duhu i istini (Usp.. /Nove/ Konstitucije br.. 45, 1;52,6) neophodna za slušanje i čuvanje Riječi i Evanđelja, za življenje u živom Duhu Kristovu (Konstitucije iz 1536.. ), za nasljedovanje u radosti stopa siromašnog i poniznog Krista (Nove Konstitucije br.. 2.. 1) i za otkrivanje nasljedovanja stopa Serafskog Oca.. Pobožnost, ne u smislu devocionalizma (krive pobožnosti), nego u Bonaventurinom značenju: ljubav Božja, smisao Boga, ukus i slast nutarnje pobožnosti, čista ljubav.. To je nutarnji vid, nutarnja dimenzija svake konkretne kreposne vježbe, spaja se i nalazi se u suodnosu s vanjskim opsluživanjem, sa svim onim malenim karakterističnim disciplinskim propisima, pobožnostima, pokorama,itd.. , nužnim za čuvanje i podržavanje ovoga duha pobožnosti.. To je nutarnja stvarnost koja se prelijeva u vanjske čine, u konkretne duhovne vježbe i zato u goruću apostolsku aktivnost.. Uzvišno serafsko siromaštvo.. Siromaštvo je vanjski najsnažniji izraz kapucinske reforme i mora ispunjati sve ono što Kapucin jest, čini i koristi.. Ono je neophodan put da se dostigne kontemplacija, jer proizvodi odvojenost, radikalno svlačenje koje dostiže mistične vrhunce unutarnjem zatajenju i negaciji volje čini kapucina mirnim posjedovateljem Isusa Krista i radosnim sredstvom Duha.. Ovo siromaštvo proizlazi iz nasljedovanja siromašnog, raspetog i euharistijskog života Krista i svetog Franje, te zahtijeva precizne vanjske znakove izražene u obliku habita svedenog do granice nužnosti s karakterističnim vanjskim izgledom (brada, tunika s šiljastom kapucom, pojas, krunica, bose noge u sandalama: naravno s očitim izuzecima krajnje nužde i diskrecije) i oblika samostana (kapucinska arhitektura), u maksimalnoj odvojenosti i minimalnoj i jednostavnoj upotrebi stvari u poslušnoj ljubavi.. Ovo uzvišeno siromaštvo u služenju drugima postaje poniznost, jednostavnost i radost.. Kapucin voli služiti i  ...   način da može propovijedati na određen način, živi posebno zajedništvo da ostvari posebno poslanje.. Ovo obilje ljubavi, koje se ukrštava s dvije gore navedene točke, usvaja četiri bitna popratna vida:.. čitav život kapucina ima apostolski duh: udahnjuje čisti um Duha u milosti i daru kontemplacije postignute radikalnim siromaštvom i čistim opsluživanjem Pravila i samoće u samostanskoj šutnji; postiže goruću apostolsku aktivnost, u sinovskoj podložnosti Crkvi i njenom učiteljstvu, uz pomoć i podršku svjedočanstva evanđeoskog bratstva (bratstvo svakog samostana), koje osigurava plodnost službe, da se ne trudimo uzalud, tj.. što više netko živi bratsku ljubav i kontemplativac je, to je više prikladan za propovijedanje i apostolat, bez ikakve razlike između svećenika i braće.. Kapucin vrši ovu crkvenu službu u radikalnoj malenosti, uvijek spreman ''kasati kao magarac'', da bi zatim mogao biti stavljen na stranu i ostati zadovoljan na posljednjem mjestu.. Ova malenost je dar i plod kontemplativnog života.. Gorući, kao Serafin, božanskom ljubavlju, kapucin obavlja samo evanđeosko propovijedanje u tipično pučkom apostolatu: (katekizam ljudima i djeci, pučke misije, propovijedanje po selima i malim mjestima i siromašnim župama, bolnička služba i pohod bolesnika, pomoć kleru u gradovima, asistencija umirućima, djela duhovnog i tjelesnog milosrđa, služba duhovnog vodstva ispovijedanja, itd.. U «kapucinsku karizmu», po sebi ne bi spadalo učenje u javnim vanjskim školama i župnička služba s izravnom brigom za duše (uz dužne iznimke u poslušnosti i podložnosti Crkvi).. Studiji pak ulazi, ali samo u apostolsko-duhovnoj perspektivi i propovijedanja.. Posljednji veliki vid «obilja ljubavi» je evangelizacija naroda među braćom nevjernicima.. Kapucin se bitno osjeća «evanđeoskim misionarem», ali taj misionarski apostolat među nevjernicima, ako radikalno proizlazi iz njegova poziva franjevačke «obnove», zahtijeva jedan posebno visok stupanj duhovnog života («savršen brat»).. Zato su prvi kapucini bili obogaćeni darom kontemplacije.. Ova tri bitna elementa kapucinskog života:.. prvenstvo molitvenog života i pobožnosti.. uzvišeno serafsko siromaštvo.. apostolat kao «obilje ljubavi».. još uvijek su one «tri noge» kapucinskog života, opisanog od fra Bernardina d' Astia i ovdje reinterpretiranog u svjetlu povijesti koja je sazrijevala kroz više od 480 godina naše «reforme».. U okružnom pismu iz 1548.. fra Bernardin d' Asti, je, naime, napisao:.. "Budite jako spremni na poniznu i pobožnu molitvu, moleći srdačno Gospodina da nam dade, poveća i nastavi svete kreposti, a posebno presvetu ljubav i siromaštvo, koje su s molitvom jako potrebne i dragocjen ukras pravog manjeg brata, bez kojih nijedan brat kapucin ne može biti mio Bogu, niti se nadati da uđe na vječnu i nebesku gozbu zaručnikovu"..

    Original link path: /o-nama/kapucinska-karizma
    Open archive

  • Title: Kapucini na svim kontinentima - Franjevci Kapucini
    Descriptive info: U punoj i velikodušnoj službi Crkve na svim kontinentima.. Franjevci kapucini prisutni u više od stotinu zemalja.. Duhovi 1587.. godine su ušli u povijest Manje braće kapucina s dva krajnje značajna događaja: smrt sv.. Feliksa Kantalicijskog i odluka generalnog kapitula da službeno pošalje misionare u svijet, dovodeći u red prethodne, hrabre odluke pojedinaca.. Ako je fra Feliksova svetost očuvala Red od opasnosti mogućeg ukidanja zbog otpadništva jednog od svojih najvećih predstavnika (Bernardina Ochina), ta odluka donesena na spomenutom kapitulu dala je dah univerzalnosti pokretu rođenom u skrivenom kutku dijela Apenina koji potpada pod pokrajinu Marke, u Camerinu, gradu koji je, u povijesti franjevačkog Reda, po važnosti odmah iza Asiza.. Prvi misionarski pokušaji kapucina sežu četiri stotine godina prije nego je Pio XII.. proglasio da »kršćanstvo nije vezano ni uz koju kulturu, već sve nadilazi i, istodobno, da bi ispunilo poslanje spasenja, treba se ukorijeniti u svima, prožeti ih i spasiti«.. A to je upravo ono što su činili (i čine) kapucini, u čijim je prvim Konstitucijama (iz 1536.. godine), sastavljenim svega osam godina nakon službenog odobrenja reforme koja je bila tek u povojima, opisan precizan i podroban program, sjeme kasnijeg misijskog legislativnog vrenja Reda, utemeljenog na slijedeća četiri stožera:.. dubokom duhu skrovitosti;.. spremnošću staviti se u punu službu Crkve bez umora, bez kajanja i bez popuštanja i najmanjoj napasti uskogrudnosti (dosl.. kampanilizmu, pr.. );.. prikladnoj stručnoj osposobljenosti kako se ne bi kršćanstvom preklapalo kulturu narodâ kojima se naviješta radosnu vijest evanđelja;.. ustrajnošću u kristijanizaciji i privođenju vjeri civilizacija koje svojom kulturom mogu izraziti jedinstvo i katolicitet Crkve.. I pri tom nikada ne dokinuti misijski rad, usprkos možebitnom pomanjkanju redovnika, kako se danas događa: provincije koje su davno osnovane imaju manje redovnika no nekoć, ali još uvijek daju misionare iz svojih redova.. Zakonodavstvo nije govorilo ništa nova, nego se uključilo u golemi misijski pokret što ga je započeo sv.. Franjo, za kojeg »sudjelovanje u misijama predstavlja najplemenitiju zadaću Reda«.. On je bio taj koji je shvatio da kontemplacija nije toliko stasi (στάση), koliko ekstazi (exstasis), to jest pokret, nasljedovanje, sa svim teškim posljedicama žrtava, trpljenja, mučeništva; kako onog s krvoprolićem tako i onog bez prolivene krvi.. U tome je njegovu braću prije svega pomagalo siromaštvo koje je, prije no odricanje, navještaj: naviještanje Kraljevstva koje će doći.. To je ono što su kapucini od samih početaka činili u Italiji, gdje su, prema njihovom prvom povjesničaru ocu Bernardinu iz Colpetrazza, »propovijedali o Božjim zapovijedima, evanđelju i Svetom pismu; najoštrije su osuđivali poroke, a uzvisivali i veličali svete kreposti.. A to je pobuđivalo veliko udivljenje svih vjernika, jer bio je to novi način propovijedanja, izrečen s tolikim žarom da je kod svakoga budio zanos.. [.. ] kada su se pojavili kapucini koji su gorljivo propovijedali Sveto Pismo, svi propovjednici iz drugih redovničkih zajednica, ako su htjeli da ih puk sluša, morali su se tome prilagoditi i propovijedati Sveto pismo [.. ], a ostaviti se mnogobrojnih pitanja, sitničarenja i filozofiranja; u protivnom bi propovijedali pred praznim klupama.. Kapucini su, dakle, dali priliku da se propovijeda Sveto pismo [.. ] i to se toliko svidjelo svima, da one koji nisu propovijedali evanđelju narod nije uopće dolazio slušati«.. Izvan Italije naviještali su Evanđelje prije svega životom tako da je 1646.. Propaganda fide zadužila apostolskog nuncija u Madridu »da se zauzme kod katoličkog kralja i njegovih velikodostojnika da uklone sve prepreke koje bi mogle stati na put osnivanju misije u Dariénu, te da im se pojasni kako se pri izboru kapucina [za tu misiju]  ...   misionarâ tako da je 1635.. Kongregacija potvrdila da je veliki broj misija koje pod nju potpadaju pripadalo »Kapucinskom redu«.. Zasluga toga doprinosa (u tim godina samo u Kongu i Angoli djelovalo je četiri stotine redovnika) posebno pripada ocu Josipu du Tremblayu, »diplomatu i mistiku«, i ocu Josipu iz Carabantesa, apostolu iz Caracasa, Cumanáa (Venezuela) i Orinoca.. Na početku osamnaestog stoljeća kapucini su bili prisutni na svim kontinentima, što je bilo moguće zahvaljujući broju od 34.. 000 kapucinskih misionara; taj broj nikada neće biti dostignut u dugoj povijesti Reda.. Bile su to godine bliske Manzonijevom ocu Kristoforu i ocu Feliksu; fra Galdinu i fra Faciju, kada im »ništa nije bilo ni odbojno ni nedokučivo: služiti bolesnima i biti služeni od moćnika; ulaziti i u dvorce i u potleušice sa istim stavom poniznosti i sigurnosti; biti pod istim krovom s lakrdijašem i sa važnom ličnošću bez čijeg se znanja nijedna odluka nije smjela donositi; tražiti milostinju i dijeliti je za sve i svima onima koji je dođu tražiti u samostan… na sve je bio naviknut kapucin«.. Dok su u Italiji dvorili oboljele od kuge u lazaretima, u Africi su pomagali stanovništvu koje je živjelo na obalama Sredozemnog mora i Atlantika; na Bliskom Istoku su radili u Grčkoj, Perziji, Siriji i Gruziji; u Aziji su znoj prolijevali među oblacima Himalaja i pomagali parije (u Indiji, čovjek najniže kaste ili koji ne pripada nijednoj kasti, pr.. ); u Americi su branili i spašavali Indijance i robove u Brazilu, Kanadi, Louisiani, na Antilima, Kolumbiji, Venezueli i Ekvadoru.. Sredinom osamnaestog stoljeća i oni su pogođeni velikom krizom koju je izazvala Francuska revolucija i ukidanjima redovničkih redova, nakon čega je, ipak, uslijedio čudesni oporavak zahvaljujući o.. Eugenu iz Rumillyja i o.. Bernardu iz Andermatta: taj se oporavak nastavio sve do Drugog vatikanskog koncila.. Papa Pio XII.. poručio je 25.. studenog 1948.. kapucinima: »Vaša je značajka blistati jednostavnošću običaja, čistoćom dobrote i sjajem svete radosti, kao i ponizno služiti u obavljanju svetih službi najnižijim slojevima i poglavito ljubiti i pomagati najpotrebnijima koje, i dan-danas, zlotvori prepredeno pokušavaju pridobiti na svoju stranu… Na vama je, koji ste radosni, slobodni i neopterećeni bilo kakvim bremenom, pjevati, glasom i djelima, pjesmu ljubavi«.. A danas? Danas, nakon druge, teške pokoncilske krize – u manje od trideset godina broj redovnika u Redu se smanjio s 14.. 788 na 10.. 830 – kapucini su izgubili snagu osobito tamo gdje ih je »izvezao« kardinal Vilim Massaja (Afrika); Anastazije Hartmann (Indija); Ćiril Zorabian (Armenija i Turska); mons.. E.. Vanni (Perzijski zaljev); Toma Sheehy (Australija); Pacifik iz Udena (Borneo); Liberat iz Exela (Indonezija); Stjepan iz Adoaina (zemlje Srednje Amerike); irski redovnici (Južnoafrička Republika i Koreja); redovnici iz Genove (Argentina i Peru); Austrijanci (Mandžurija); redovnici iz Varšave (Bjelorusija); Englezi i Amerikanci (Papua Nova Gvineja); pariški redovnici (Sjedinjene Američke Države); redovnici iz SAD-a (Japan, Marijanski otoci); Nijemci (Kina); redovnici iz Strasbourga (Komorski otoci i Madagaskar); kapucini iz Toulousea (Sejšeli i ostali dijelovi svijeta); redovnici iz Kastilje (Kuba); i tako redom.. Dok se, naime, u zapadnom svijetu bilježi pad zvanja, u tim zemljama ona su u silnom usponu.. Prema posljednjim statistikama (31.. 2011.. ) naš Red je prisutan u 106 zemalja, a u 1633 samostana živi 10364 naša fratra.. Radi lakšeg upravljanja sam Red je podijeljen na 80 provincija, 9 generalnih viceprovincija, 16 provincijskih viceprovincija, 18 kustodija, 8 provincijskih delegacija, te 22 kuće prisutnosti.. U posljednje vrijeme naš Red uspostavlja svoju prisutnost u Kini, Vijetnamu, Mauricijusu, Gruziji, Bangladeshu te São Tomé e Príncipe.. Fra Egidio PICUCCI..

    Original link path: /o-nama/kapucini-na-svim-kontinentima
    Open archive

  • Title: Imendani braće - Franjevci Kapucini
    Descriptive info: (po mjesecima).. Siječanj:.. 5.. Fra Miljenko Vrabec.. 17.. Fra Antun Mrzlečki.. Fra Anto Barišić.. Veljača:.. Fra Marijan Bogutovac.. Ožujak:.. 19.. Fra Josip Vizjak.. Fra Josip Patrčević.. Fra Josip Grivić.. 26.. Fra Goran Rukavina.. Travanj:.. 23.. Fra Jure Šarčević.. Fra Juro Šimić.. Svibanj:.. 14.. Fra Mato Stipić.. Fra Željko Mesaroš.. Fra Željko Cestar.. Lipanj:.. 13.. Fra Ante Kukavica.. Fra Ante Logara.. Fra Anto Pervan.. Fra Antonio Lovrić.. 16.. Fra Zlatko Šafarić.. 24.. Fra Ivo Brković.. Fra Ivica Vrbić.. 29..  ...   25.. Fra Krsto Hrženjak.. Kolovoz:.. 8.. Fra Nedjeljko Golubar.. Fra Ivica Petanjak.. Rujan:.. Fra Mijo Šarčević.. Listopad:.. Fra Žarko Lučić.. Studeni:.. 4.. Fra Drago Vrhovac.. Fra Dragutin Brezovec.. Fra Mirko Kemiveš.. Fra Mirko Ljubić - Varga.. Fra Stanko Dodig.. 30.. Fra Andrija Melnjak.. Prosinac:.. 6.. Fra Nikola Bašnec.. Fra Nikola Stanislav Novak.. Fra Zvonko Pšag.. 20.. Fra Eugen Pavlek.. Fra Stjepan Bergovec.. Fra Stjepan Novoselec.. Fra Stjepan Pucak.. 27.. Fra Ivan Markanović.. Fra Ivan Perić.. Fra Ivan Šarčević..

    Original link path: /o-nama/imendani-brace
    Open archive

  • Title: Zagreb - Sv. Mihael - Franjevci Kapucini
    Descriptive info: Zagreb - Samostan sv.. Mihaela Arkanđela.. Informacije.. Naš prvotni samostan na Gornjem Gradu [Griču], - koji je bio osnovan polaganjem kamena temeljca 5.. svibnja 1618.. godine i crkva koja je bila posvećena 10.. kolovoza 1631.. u čast Bezgrešnog Začeća BDM.. - prvih godina XIX.. , braća su bila prisiljena napustiti zbog nenaklonosti vremena te je odredbom kraljevske blagajne sve, zajedno sa samostanskim vrtom, stavljeno na svjetovnu uporabu.. Nakon punih 150 godina braća kapucini se ponovno vraćaju u Zagreb zaslugom zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca.. U zagrebačkoj Dubravi on osnova župu sv.. Mihaela arkanđela i upravljanje povjerava našoj braći.. Prema odluci Kongregacije za redovnike, dana 22.. veljače 1941.. izgrađena je crkva u čast sv.. Mihaela arkanđela, o trošku, velikim dijelom samoga nadbiskupa Alojzija Stepinca.. Poslije, zahvaljujući istom Nadbiskupu, po polaganju temelja, gotovo iste, ali i sljedećih  ...   u čast sv.. Mihaela arkanđela, koja je, prema odluci, bila ustanovljena 17.. prosinca 1941.. godine te je kao takva pritjelovljena našem Redu i Provinciji.. KAPUCINSKI SAMOSTAN.. Kapucinska 47.. 10040 ZAGREB [DUBRAVA].. Tel.. [+385] 01 29 58 668.. Fax [+385] 01 29 58 674.. E-pošta: [SAMOSTAN].. E-pošta: [ŽUPNI URED].. Web stranica župe sv.. Mihaela:.. sveti-mihael-zagreb-dubrava.. net.. POSTNOVACI - BOGOSLOVI.. Tel: [+385] 01/ 29 58 667.. E-mail:.. Crkva sv.. Mihaela, Zagreb -Dubrava.. SAMOSTANSKO BRATSTVO.. Fra Ivan Markanović,.. povjerenik pri Vijeću HBK.. [Pogledajte kontakt ovdje].. Fra Branko Lipša,.. župnik.. Fra Anto Barišić,.. gvardijan.. Služba Božja (euharistija).. Radni dan: 07:00 i 19:00.. Nedjelja i zapovijedani blagdani: 07:00, 08:00, 09:00, 10:30, 12:00, 19:00.. Blagdani: 07:00, 09:00, 19:00.. Nedjelja i zapovijedani blagdani: 08:00 u Granešini kod ss.. "Kćeri Božje ljubavi".. ContentMap requires Javascript support.. made with love from.. Joomla.. it..

    Original link path: /samostani/zagreb-sv-mihael
    Open archive

  • Title: Zagreb - Sv. Leopold B. Mandić - Franjevci Kapucini
    Descriptive info: U svrhu plodonosnijeg pastoralnog rada i propovijedanja otvorena je, u ulici Borska 35, koja se nalazila na području župe sv.. Mihaela, 17.. svibnja 1963.. godine kuća s javnom kapelom u kojoj se je prva euharistija slavila 6.. prosinca 1964.. U travnju 1976.. godine ta je kuća proglašena samostanom, a 2.. svibnja iste godine, samostan i kapela su stavljeni pod nebesku zaštitu Leopolda Bogdana Mandića.. U tom prostoru, samostanski i liturgijsko-pastoralni život, kao sastavnom dijelu zagrebačke Dubrave i župe sv.. Mihaela, odvijao se sve do 1998.. godine kada se, nakon dugogodišnjih priprema i razmišljanja, započinje s gradnjom nove crkve i samostana sv.. Mandića, u istoimenoj ulici na prostoru uz OŠ  ...   Mandića – Gornja Dubrava, bl.. Pape Ivana XXIII.. – Klaka, Kraljice Mira – Žuti Brijeg].. Župa sv.. Leopolda Bogdana Mandića, osnovana je dekretom zagrebačkog nadbiskupa od 2.. rujna 2001.. Od jeseni 2005.. ovaj je samostan, s crkvom sv.. Leopolda, postao i novo sjedište provincijalne uprave kapucina u Hrvatskoj.. Leopolda Mandića 41.. [+385] 01 29 58 200.. Fax [+385] 01 29 11 205.. Samostansko bratstvo.. Fra Ante Logara,.. provincijal.. Fra Juro Šimić,.. tajnik (u Italiji).. Fra Nedjeljko Golubar,.. zamjenik prov.. tajnika.. Fra Ivica Vrbić,.. gvardijan i župnik.. Fra Mijo Šarčević,.. župni vikar.. Radni dan: 7, 30 i 19,00 sati.. Nedjelja i blagdani: 7, 30; 9,00; 11,00 i 19, 00 sati..

    Original link path: /samostani/zagreb-sv-leopold-bogdan-mandic
    Open archive


  • Archived pages: 88