www.archive-hr-2014.com » HR » L » LISINA

Choose link from "Titles, links and description words view":

Or switch to "Titles and links view".

    Archived pages: 260 . Archive date: 2014-09.

  • Title: Galerija - Category: Slovenski Snežnik 2009.
    Descriptive info: Nalazite se ovdje:.. Galerija.. Galerije iz 2009.. godine.. Home.. Slovenski Snežnik 2009.. TOP 12:.. Top Rated.. -.. Last Added.. Last Commented.. Most Viewed.. There are 26 images in category.. Start.. 1.. 2.. 3.. 4.. Next.. End.. Slovenski Snežnik_2.. Slovenski Snežnik_4.. Slovenski Snežnik_5.. Slovenski Snežnik_6.. Slovenski Snežnik_7.. Slovenski Snežnik_8.. Slovenski Snežnik_10.. Slovenski Snežnik_11.. 543.. 544.. 545.. 546.. 547.. 549.. 550.. 551.. 552.. 554.. 555.. 557.. 561.. 562.. 563.. 564.. 565.. 566.. 21 C.. Light Rain.. Humidity: 86%.. Wind: 6.. 44 km/h..

    Original link path: /index.php?view=category&catid=16&option=com_joomgallery&Itemid=154
    Open archive

  • Title: Galerija - Category: Sisol
    Descriptive info: Sisol.. There are 10 images in category.. Sisol_1.. Sisol_2.. Sisol_3.. Sisol_4.. Sisol_5.. Sisol_6.. Sisol_7.. Sisol_8.. 530.. 531..

    Original link path: /index.php?view=category&catid=15&option=com_joomgallery&Itemid=154
    Open archive

  • Title: Galerija - Category: Savin kuk
    Descriptive info: Savin kuk.. There are 18 images in category.. Savin kuk_4.. Savin kuk_5.. Savin kuk_7.. Savin kuk_9.. Savin kuk_10.. Savin kuk_13.. Savin kuk_14.. Savin kuk_15.. 500.. 505.. 506.. 509.. 510.. 514.. 515.. 517.. 519.. 520..

    Original link path: /index.php?view=category&catid=14&option=com_joomgallery&Itemid=154
    Open archive
  •  

  • Title: Galerija - Category: Sapjanci na Lisini
    Descriptive info: Sapjanci na Lisini.. There are 14 images in category.. Sapjanci na Lisini_16.. Sapjanci na Lisini_18.. Sapjanci na Lisini_19.. Sapjanci na Lisini_24.. Sapjanci na Lisini_28.. Sapjanci na Lisini_30.. Sapjanci na Lisini_31.. Sapjanci na Lisini_32.. 470.. 472.. 474.. 475.. 477.. 479..

    Original link path: /index.php?view=category&catid=13&option=com_joomgallery&Itemid=154
    Open archive

  • Title: Članci
    Descriptive info: 04 Rujan 2013.. Hitovi: 720.. ULTRA TRAIL DU MONT BLANC 2013.. ULTRA TRAIL DU MONT BLANC neslužbeno je svetsko prvenstvo va ultra trail trčanju i jedna od najtežeh i najatraktivnejeh utrki na svete, sako leto okupi elitu svetskegag ultra trail trčanja.. Slika 1: Start utrke.. Ovo leto se je va ten odabranen društve našlo i sedan trkačic i trkači z Hrvatske: Marko Hanza, član našega planinarskega društva Lisina Matulji, te Daliborka Dokić, Tadeja Krušec, Ivan Lončar, Marko Orešković, Goran Lesjak i Goran Vukelić.. Dela se o izuzetno dugoj planinskoj trke va koj trkači pasuju brojnin visokogorskemi prijevoji znad 2500 metar nadmorske visini, va teškemi vremenskemi uvjeteh (noć, vetar, hladnoća, daš ili sneg).. Dužina stazi iznosi 168 kilometari z 9600 metari uspona i pasuje planinskemi stazami tri državi (Francuske, Švicarske i Italije) potpuno okružujuć planinu Mont Blanc.. Ova utrka od trkača išće da bude dobro utreniran za tako duge utrki, da ima prikladnu opremu kako i da bude sposoban za osobnu autonomiju/neovisnost va planinskeh uvjeteh.. Najme, za trku natjecatelji su polu autonomni, ča znači da moraju nosit svoju vodu i hranu, uz to ča se na sakeh 10 ili 15 kilometari nalaze okrjepne stanice, kade moru dopunit svoje zalihi.. Start utrke bil je va petak, 30.. na 16:30 z Chamonixa.. Predviđeno vrijeme pobjednika je 21 ura i 30 minuti, a maksimalno vreme provedeno va utke je 46 ur.. Budući da je interes za tu utrku jako velik, organizatori su morali postaviti određena pravila.. Va utrke more sudjelovat najviše 2300 natjecatelji, no svako leto ih se prijavi više od 3000.. Da bi se uopće prijavil, trkač mora dokazat da ima iskustvo va dugeh trail utrkah.. Iskustvo se dokazuje skupljanjem bodi na utrkah ke su organizatori UTMB-a priznali kao relevantne, a ke se dužinon kreću od 50-130 kilometri.. Potrebno je skupit najmanje 7 bodi va prethodne dve leta, i to va tri trki il manje.. Opširnije:Ultra Trail du Mont Blanc 2013.. Klaudio Jelenić-Nagrada za životno djelo.. 05 Veljača 2013.. Hitovi: 1269.. Jelenić Klaudio odlukom Općinskog vijeća općine Matulji nagrađen je nagradom za Životno djelo:.. Jelenić  ...   lizi.. Dugi je niz godina košarkaški sport u Matuljima ubirao plodove njegovog rada.. Opširnije:Klaudio Jelenić-Nagrada za životno djelo.. 10 Lipanj 2012.. Hitovi: 3780.. Područje Lisine 1998.. god.. proglašeno je zaštićenim krajolikom.. Kako bi što više ljudi upoznalo njezine ljepote,članovi P.. D.. "Lisina"Matulji uredili su planinarsko-turističku stazu kroz najljepše pejzaže i planinske vrhove.. Opširnije:Lisinski put.. 11 Lipanj 2012.. Hitovi: 3582.. Školske godine 2005.. /06.. osmislili smo školsku transverzalu kao podmladak PD "Lisina".. Učenici su se odmah i rado uključili, neki na žalost samo jednom ili nekoliko puta, ali većina je "zagrizla".. Godišnje ostvarimo pet do osam pohoda (ovisno o vremenskim prilikama).. Trenutno imamo 45 članova koji pokušavaju svoju transvezalu privesti kraju.. To je do sada uspjelo trima članicama (šk.. god.. 2006.. /07.. ), a ove godine im se pridružila i četvrta:.. Andrea Šepić, 5.. c.. Julija Blažić, 6.. a.. Tea Vračko, 5.. Tina Herout, 5.. raz.. 5.. Ana Vračko 6.. razred.. ŠKOLSKA TRANSVERZALA 1.. SJEVERNI VELEBIT (Premužićeva staza).. VILJE – RISNJAK – SNJEŽNIK – PLATAK.. BIJELE STIJENE I VIHORAŠKI PUT.. TRSTENIK – OBRUČ – HAHLIĆI – PODKILAVAC.. OSORŠĆICA.. 6.. BRSEČ – SISOL – PLOMIN.. 7.. POKLON – VOJAK – MALA UČKA – MOŠĆENIČKA DRAGA.. 8.. POKLON – PLANIK – LISINA.. 9.. POKLON – VOJAK – VELA UČKA; VELA DRAGA.. 10.. POKLON – PLANIK – KORITA.. 11.. MATULJI – RUKAVAC – ORJAK – BELJAČ – LISINA – MATULJI.. 12.. SLOVENSKI SNEŽNIK.. ŠKOLSKA TRANSVERZALA 2.. VELA DRAGA; VELA UČKA – MALA UČKA – MEDVEJA.. LOVRANSKA DRAGA – VOJAK – POKLON.. IZVOR RJEČINIE.. KAMENJAK.. PLATAK – SNEJŽNIK – GUSLICA – PLATAK.. BUZET – BREST – ŽBEVNICA – BREST.. SKRAD – ZELENI VIR – VRAŽJI PROLAZ – SKRAD – SKRADSKI VRH – SKRAD.. SAMARSKE STIJENE.. VRATA – BITORAJKA – BITORAJ – SUNGER.. OGULINSKI KLEK; KANJON KAMAČNIK.. VIŠEVICA.. PAKLENICA: VELIKA PAKLENICA – MANITA PEĆ – PLANINARSKI DOM.. 13.. BAŠKA – BUNCULUKA – LUBININI – KANJON VELA VRŽENICA – BUNCULUKA - BAŠKA.. 14.. KAMENJAK (Rab); UVALA ZAVRATNICA.. 15.. ZLOBIN – TUHOBIĆ – LEPENICE.. Više članaka.. Dopis Istarskog Planinarskog saveza.. Planinarska oprema.. Stranica 1 od 2.. Početak.. Prethodno.. Slijedeće.. Kraj..

    Original link path: /index.php?option=com_content&view=category&layout=blog&id=24&Itemid=155&limitstart=0
    Open archive

  • Title: Planik by Kopriva
    Descriptive info: 100 komada na Planike by Kopriva.. 16 Svibanj 2013.. Hitovi: 1066.. by Robert Koprivnjak.. Ove godine se vrijeme poigralo sa organizatorima pohoda „100 ženskeh na Planike“.. Originalni plan kega nismo misleli minirat bil je da se gre 10.. 03.. Ali snijega je bilo iznenađujuće puno skoro do polovice travnja, pa nismo forsirali (da padne Prozor).. Onda je 2 vikenda bila kiša i tako smo se dokoturali do ove nedjelje – 5.. 05.. 2013.. Uz kvalitetan „gerila“ marketing uspjeli smo skupiti točno 101 dušu koju smo s 2 busa i 2 kombija prebacili na Pokon oko 8.. 30.. Tamo nas je čekala ekipa iz PD Strilež, te kvalitetni kadrovi iz GSS-a.. Kolonu su predvodili Veliki šef i mali 6 godišnji Niko, koji još ide u Matuljski vrtić, a nakon njih brdo cura iz Matuljske škole pod budnim okom profesorice Gordane.. Nastavak kolone je bio vrlo šarolik – uz pripadnice ljepšeg spola našao se i pokoji uljez u vidu pripadnika jačeg spola.. Naša lista je prava proeuropska – 72 žene i 29 muškaraca.. U kvalitetno tempu smo došli do prve okrijepe gdje smo se odmorili 15 – minuta , nadoknadili malo vitamina i obavili neizbježno dreniranje mjehura.. Tu je GSS imao prvu intervenciju, jednu gospođu  ...   fotografija.. Sl 3 Milenijska na vrhu Planika.. Spust prema Koritima smo odradili studiozno i kvalitetno bez gubitaka.. Mnoštvo žena kontrolirali su gamsi iz grupe B koji su kao sredstva veze koristi radiostanice, tako da je zrakom odzvanjalo TIRURIRU.. SOKO ZOVE ORLA.. PRIJEM.. i slične fore i fazoni.. Kad smo došli blizu Korita javili smo se šefu (da se kuhinja pripremi za naš dolazak) i produžili korak.. U odboru za doček bili su Mići Šef i Taliban te članovi off road kluba koji su odradili veliki dio logistike.. Slijedećih pola sata čulo se samo mljackanje i zadovoljno mrmljanje.. Kad smo slistili maneštru i krenuli u nadoknadu B vitamina nad Korita su se nadvili sivi oblaci i prve kapi kiše.. To je bio znak da se pokrenemo, odradimo još jedno slikanje i krenemo put Brgudca.. Sl 4 Korita.. GSS je imao još jednu lakšu intervenciju (jednu mladunku su uhvatili grčevi) , tek toliko da ostanu u formi i zasluže dnevnicu.. Svi napori uloženi u organizaciju su se na kraju isplatili kad smo vidjeli ozarena lica 101 učesnika akcije.. Sen je bilo lepo i si su jako zadovojni.. Na kraju veliko hvala svima koji su pomogli u organizaciji pohoda, te svima koji su se odazvali i učestvovali..

    Original link path: /index.php?option=com_content&view=article&id=108:100-komada-na-planike-by-kopriva&catid=22&Itemid=271
    Open archive

  • Title: Velebit by Taliban
    Descriptive info: Velebit by Taliban.. 14 Svibanj 2013.. Hitovi: 989.. Uspon na Velebit spavanje na Sići.. Bilo je to u davna vremena.. Studirao sam elektrotehniku u Zagrebu.. Višak energije na tom muškom fakultetu morali smo negdje iskoristiti.. Kupio sam planinarske cipele i bez straha krenuo u osvajanje svijeta.. Nakon što sam na Kapelskom planinarskom putu zaradio blokadu oba koljena slijedio je uspon na Velebit ,na Zavižan.. Redovnom autobusnom linijom stigli smo iz Zagreba do Senja no tu su započeli problemi.. U to doba nije bilo čestog prevoza iz Senja prema Oltarima tako da smo po Senju tražili prevoz.. Jedan kolega i ja odvojili smo se od skupine i u nekoj oštariji tražili kombi, minibus ili kamiončić.. U međuvremenu je grupa imala više sreće i ustopirala neki kombi i otišla u pravcu Oltara.. Nama nije preostalo drugo nego dostopirati na magistrali do sv.. Jurja, odvojka za Oltare i krenuti pješke.. Bio je sunčan dan i krenusmo polako od mora prema Oltarima.. Hodali smo cijeli dan sa malo hrane i vode.. Čini mi se da je na pola puta bila šterna gdje smo se osvježili.. U Oltare smo stigli tek u sumrak.. Bila je otvorena oštarija te smo u njoj malo povratili snagu, malo odmorili i skupili hrabrost za noćni uspon.. slika 1 Oltari.. Baterije nismo imali pa smo kupili paklo šibica i krenuli u mrklu ,maglovitu i kišovitu noć.. U to doba nije bilo asfalta nego smo hodali po makadamu prema osjećaju.. Markacije nismo vidjeli nego smo se uhvatili taktike samo uzbrdo.. Hodali smo dugo u noć i na jednom dijelu staza se počela spuštati.. Morali smo stati budući da se to protivilo našoj taktici.. Vratili smo se pedesetak metara nazad.. Uzalud smo palili šibice , u mrkloj noći ništa se nije vidjelo.. Tu je bila i granica snijega.. Odlučili smo ovdje na proplanku i prenoćiti pod otvorenim nebom.. Ruksak će poslužiti kao kratka sjedeća postelja.. Kiša je polako rominjala.. U daljini se čulo zavijanje vukova ali mi smo bili tako ljuti da nam  ...   glavi ,ukazivala se neka beskonačna bjelina i nisam mogao dalje.. Stao sam i kao da sam se sjetio Hamleta „Biti ili ne biti pitanje je sad“.. Odlučio sam da ako želim preživjeti moram baciti ruksak koji me opterećivao i pokušati se popeti bez tereta.. Kako sam mogao kupiti taj ruksak kupit ću i drugi samo da preživim.. Bez ruksaka je bilo puno lakše.. Za sat dva stigli smo u dom na Zavižanu na radost ostale ekipe i odmah se bacili u krevet u nečije vreće za spavanje.. slika 3 Dom na Zavižanu.. Ispričali smo svoju priču o odbačenom ruksaku.. Ekipa je bila prava i odmah je odlučeno da jedan dio ode po moj ruksak budući se tuda nismo namjeravali vratiti.. Zaspao sam u trenu, a na terenu su se događala čuda.. Ekipa je brzo pronašla ruksak no osim mog ruksaka na cesti u snijegu pronašli su i ostavljeno vojno snježno vozilo na gusjenicama.. Kakovi bi to bili studenti elektrike da ga nisu uspjeli upaliti.. Nešto su se i vozili dok nisu naletjeli na stijenu , a ne na snježni nanos tako da su ga uspjeli prevrnuti.. slika 4 snježno vozilo.. Tek što sam zaspao izdan je nalog za pokret.. Bojali smo se da će vojna policija reagirati ili nas pohapsiti radi prevrnutog gusjeničara.. Izmislili smo neki novi put preko Rosijeve kolibe, duliba i stanova za silazak sa Zavižana kako nas vojna policija ne bi negdje presrela.. Uhvatili smo neki autobus za Zagreb i brzo nestali sa mjesta incidenta.. Vojska se kasnije raspitivala o tom događaju i sudionicima ali je domar ispleo priču o unesrećenim planinarima i sve je to prošlo bez posljedica.. Tridesetak godina poslije podsjetio sam domara Antu Vukušića na taj događaj no on se ne sjeća tog slučaja.. Rekao mi je toplim gorštačkim glasom ; tad je domar bio moj otac Drago i zato se ja ne sjećam.. Stvarno sam star planinar, a osjećam se tako mlad.. slika 5 domar Ante Vukušić.. Vaš taliban.. (slike su posuđene od Google-a)..

    Original link path: /index.php?option=com_content&view=article&id=106:velebit-by-taliban&catid=22&Itemid=270
    Open archive

  • Title: Ande by Taliban
    Descriptive info: Ande by Taliban.. 17 Ožujak 2013.. Hitovi: 1186.. Ande.. Nakon Kilimađara tražili smo neku višu planinu i odluka je pala na Ande na najviši vrh Aconcagvu 6962m.. Cijela 1986 g.. bila je rezervirana za pripreme.. Počeo sam već u veljači.. Nekoliko desetaka krugova oko Borika bila je prava uživancija.. No ove godine već na startu nešto je puknulo u nozi , tetiva je natekla i ja sam smanjio broj krugova i intenzitet priprema.. Za prvi svibanj odabrali smo uzdužno forsiranje Velebita.. Plan je bio prvi preći od Zavižana preko Alana do Oštarija.. Znali smo da je Velebit pod snijegom no to je samo davalo draž našoj nakani.. Taj dan kad smo se spremali na Zavižan prasnula je atomska centrala u Černobilu te je Zagreb izgledao sablasno pust.. Ukrcali smo se u autobus sa dosta šarolikom opremom.. Ja sam imao skije lauferice, Germa je imao skije za turno skijanje ,Pufica je imala krplje ,a ni ostali nisu bili ujednačeni.. Kako je vani sijalo sunce drugi putnici su nas začuđeno gledali kamo smo se mi to spremili budući su se oni spremili za kupanje.. Nekako smo se dovukli do Oltara i krenuli veselo prema Zavižanu.. Kod lugarske kučice , na mjestu gdje je sada uprava parka , dočekao nas je snijeg.. Bilo je lijepo vreme, ugažena staza i bez problema smo stigli na Zavižan.. Tu nas je razdragano dočekao domar Ante Vukušić i nekoliko domicilnih planinara.. Nakon kratkog odmora odlučili smo osvojiti jedan od obližnjih vrhova.. Domar nas je upozorio da budemo brzi , da dolazi nevrijeme i da se brzo vratimo.. Tako je i bilo.. Tek što smo se vratili u dom spustila se snježna oluja sa orkanskim vjetrom i veličanstvenom grmljavinom.. Što su vani uvjeti bili gori raspoloženje ekipe u domu bilo je sve bolje.. Čini mi se da smo pronašli i novi recept za palačinke bez mlijeka.. U jednom trenutku grom je zapalio električnu razvodnu ploču no ni to nas nije sputalo u radosti.. Sve je bilo nekako uzvišeno, čarobno , bajkovito ,fascinantno nešto što je ukazivalo na događaj koji mi u tom trenutku nismo razumjeli.. Kako je WC bio vani bio je pravi pothvat otići do njega i vratiti se.. Meni je probleme radila bura koja koja nije dozvoljavala WC papiru da mirno legne na svoje mjesto već ga je stalno vraćala nazad.. No to nije bilo ništa prema jednom planinaru kojem je bura zalupila vrata , a čavao za odložit robu mu se zabio u čelo.. Odlučeno je da svatko ko ide na WC mora imati asistenta, kako bi preživjeli do jutra.. Jutro se ukazalo u svoj svojoj ljepoti.. Kristalni odraz novog snijega bliještao je oko doma.. Cijela panorama bila je okićena novim snježnim pokrivačem.. Domar nas je nagovarao da odustanemo od svog nauma , no ništa nas nije moglo odgovoriti od našeg plana.. Pogotovo kad je čuo da sam samo ja prošao Premužičevu stazu i to po ljetu.. Stradat će te , igubit će te se , poginut će te no Velebit je tu noć već uzeo žrtve.. Krenuli smo puni volje sa skijama, laufericama, krpljama, derezama i ostalom opremom.. Kako je palo 30-tak centimetara novog snijega markacije su bile dosta sakrivene, a i staza nije bila u cijelosti uređena.. Tamo gdje nismo vidjeli markaciju hodali smo široko i znalo se dogoditi da kad se naslonite na stijenu ispod ruke osvane markacija.. Po dubokom snijegu, sa slabim markacijama trebalo nam je 5-6 sati do Rosijeve kolibe.. Koliba je imala vrata i oštećenu peć.. Podjelili smo se u komisije i krenuli u obnovu kolibe i pripremu večere.. Jedna komisija bila je zadužena da pronalazi suho korjenje i grane i da ih sa litice baca na kamenje kako bi se granje usitnilo, druga komisija spremala je na plamenicima večeru ,a treća je bila zadužena za rekonstrukciju peći.. Tu komisiju predvodio sam ja.. Iz konzerve gulaša ispraznili smo sadržaj, limenku razvili u koristan komad lima, savinuli prema oštećenju na peći i sa ilovačom koju smo iskopali ispod snijega zaljepili za peć.. Peć se prestala dimit, poslagali smo vreće za spavanje na pod i prionuli zasluženoj večeri.. U međuvremenu netko je prolio čaj po svim vrećama tako da smo morali prije spavanja osušiti i vreće.. Ženski dio ekipe žalio se na napor i umor i predlagao da sutra odustanemo od transverziranja prema Oštarijama.. Taj problem ćemo rješavati sutra.. Zaspali smo u miru i tišini ko u najluksuznijem hotelu.. Drugi dan ponovilo se kao i prethodni.. Netaknuta ljepota Velebita zavijena u novi snježni pokrivač ispunjavala je naša srca, dušu i unutarnje akumulatore.. Opet nam je trebalo 5-6 sati tumaranja po snijegom prekrivenoj stazi do planinarskog skloništa na Alanu.. Nekako je duša puna kad vidiš da prvi hodaš po netaknutoj prirodi.. To me je malo podsjetilo i na ljubav.. Raspremili smo se u domu , večerali i na našu žalost ili sreću vidjeli da je neka druga ekipa otišla u pravcu Oštarija.. Naš je plan izgubio čar netaknutosti pa uz ženske žalopojke o umoru odlučismo da ovdje prekinemo našu avanturu.. Ujutro po sunčanom vremenu lagano smo se po kolskom putu spustili u civilizaciju.. Na magistali nas je napao neki mještanin kako smo mogli ostaviti ljude da se smrznu.. Naime za vrijeme našeg boravka u domu na Zavižanu ,za vrijeme one strašne oluje obitelj Prister iz Zagreba krenula je prema domu na Zavižanu.. Otac, mati i dvoje djece.. Snažna bura i snježno nevreme oduzeli su snagu ocu obitelji i on je legao nekoliko stotina metara ispred doma.. Žena je shvatila da neće moći spasiti i djecu i muža iz snježne mećave te je poslala djecu nazad u lugarsku kolibu na Sići.. Ona je ostala uz muža i kad je muž umro krenula prema djeci ali nije stigla.. Zalutala je u snježnom beskraju.. Slijedeće jutro vojnik koji je tuda patrolirao budući je na Velebitu bila vojna baza čuo je plač djece i prvi prišao u pomoć.. Pokrenuta je gorska služba spašavanja i jedna ekipa je iz doma krenula prema Siči , a jedna iz Siće prema domu.. Sastali su se ali tijela nisu našli.. Pomnim pretraživanjem našli su na oba tijela pokrivena novim snijegom.. Zato mi se ona veče u domu činila tako mističnom.. Sa magistrale smo se spustili do prvih kuća, kad tamo Tičak iz Bjelovara (Jablanca).. Saznali smo šta se zbilo, ispričali što smo znali i polako nazad u Bjelovar.. Kako bi bili sigurni u svoj uspjeh na Andama informacije o Aconcagvi potražili smo u Sloveniji u Radovljici kod dvojce alpinista koji su prešli Ande uzduž ne silazeći sa grebena, hraneći se ostacima silnih ekspedicija koje onuda prolaze.. Za naš plan čuli su i Crnogorci pa su oni crpili te informacije od nas.. Slijedilo je traženje najpovoljnijeg leta za Buenos Aires.. Iz Francuske su nam poslali katalog Nouvo Frontiers.. To nam se učinila najpovoljnija ponuda.. Imali su predstavništvo u Munchenu pa sam ja s kumom Verešom krenuo u rezervaciju karata.. Primila nas je gospođa Nimfius.. Sve nam je bilo jasno osim onog dijela u kojem se govori da taj dan kad se vraćamo iz Buenos Airesa nema leta za Munchen pa možemo nadoplatiti preko Frankfurta ili na njihov račun prespavati u Madridu u hotelu A kategorije.. Kum je to krivo preveo , ali ja sam znao da to mora biti u našu korist.. Nakon nekoliko dana kum nas je kroz mečavu i zatrpane ceste odpeljao u Munchen kad su stali svi vlakovi i autobusi.. Za razliku od Kilimađara broj planinara se osipao tako da smo pošli troje ;moja žena Dina, ja i Xhevat Goga vodič sa Prokletija.. Iz Munchena smo odletjeli u Madrid gdje smo se ukrcali u veliki Boing 747 Iberia te krenuli prema Buenos Airesu.. Po dolasku u grad nismo gubili vrijeme i odmah smo se uputili prema Mendozi na granici s Čileom.. Tamo smo obavili formalnosti i krenuli prema Aconcagvi, najvišem vrhu Anda.. Slika 1.. Ured za iznajmnjivanje magaraca.. Ishodišna točka je Puento del Inca 2760m gdje prolazi Panamericana.. Panamericana je cesta od južnog do sjevernog pola, koja spaja dvije Amerike.. Ovdje se nalazi i planinarsko groblje za one koji nisu znali svoje mogućnosti ili nisu imali sreće.. Rance smo natrpali na mule i konje i nekoliko dana smo šetali između kampova Confluencia 3300m, Plaza de Mulas 4370m, Nido de Condores 5434m i Berlin 5933m.. Tako smo se aklimatizirali.. Slika 2.. Surova planina zna odnijeti život i ljudima i životinjama.. Ujutro se popnemo do jednog kampa, složimo šatore i odmorimo.. Popodne dio stvari odnesemo u viši kamp te se vratimo.. Slika 3.. Kamp Berlin 5933m.. U kampu Berlin, naveče pred zalazak sunca koji je na Andama fantastičan , začuo se zvuk violine i neki virtuoz održao je koncert za izabrano društvo svjetskih planinarskih avanturista.. Pošto je temperatura bila -20 C svi smo bili zavučeni u šatore ,a zvuk violine probijao je sve najlone ravnomjerno.. U kampu smo ustanovili da smo ostali bez plamenika.. Naime naš dječji plamenik nije radio na tim visinama tako da nismo mogli topiti snijeg i pripremiti vodu za završni uspon.. Neznam zašto ali to nas nije jako zabrinjavalo.. Bog je vidio da smo brižni i sutradan je osvanuo topao i sunčan dan.. Krenuli smo rano , sunce je držalo prihvatljivu temperaturu i odmicali smo dobrim tempom.. Prošli smo logor Indepedencia na visini 6230m i ukazao se sipar Canaleta 6600 m.. Slika 4.. Refugio Indepedencia na visini 6230m.. Kako tada 1987 g štapovi za hodanje nisu bili u modi cepin nije puno pomagao i na svaka dva koraka jedan sam otklizao nazad.. Taj omjer se sve više smanjivao dok nisam došao do omjera jedan napred jedan nazad.. Tu  ...   jutros odletio a slijedeći leti tek za osam dana.. Možete letjeti i iz Čilea kao da nas je zafrkavala službenica u agenciji.. No dogodilo se nešto što je promjenilo moj a vjerujem i vaš život.. Kad već ne možemo na južni pol informirali smo se za let u Buenos Aires.. Gospođa koja je radila u nekom kontejneru na rubu šume, pogledala je u neku televiziju i rekla da imamo tri leta za danas i tri leta za sutra.. Avion u jutro je pun , u podne ima 8 mjesta ,a večernji je poluprazan.. Za sutra ima mjesta u svim avionima.. Gledao sam u tu televiziju i čudio se otkud ona vuče te podatke i to iz šume ispod visokih planina,skoro s grane.. Kako su ih stigli prije prebrojati.. Zakleo sam se sebi da ću kad se vratim nazad kupiti tu PC tehnologiju.. Bilo je to ipak 1987 godine.. Vrijeme prvih XT-a računala.. Nismo otišli u Buenos Aires već na izlet u Punta Norte na obali Atlantskog oceana.. Slika 8.. Druženje sa morskim slonovima i morskim lavovima na Punta Norte Argentina.. Ovdje je velika kolonija morskih lavova, morskih slonova, pingvina i bezbroj drugih životinjskih vrsta.. Kažu da se u ožujku mogu vidjeti orke kitovi ubojice kako plove uz obalu i namjerno se nasukavaju loveći bebe morskih slonova.. (youtube.. com/watch?v=jbTugFAot4A) Taj detalj nismo vidjeli ali to je razlog da se vratimo ponovo.. Nakon još nekoliko argentinskih bifteka u Bariloche-u krenusmo avionom bez voznog reda u kojem je bilo 5 slobodnih mjesta prema Buenos Airesu.. Doviđenja Bariloche, doviđanja argentinskom Bledu ,doviđanja Argentinskoj Švicarskoj kako zovu taj kraj.. U Buenos Airesu smo se zadržali koji dan i pokušali uhvatiti njegov ritam.. Život u Buenos Airesu počinje u ponoć.. Tada se izlazi na večere i zabavu.. Odlučili smo otići na parrilladu.. Na ulazu u neki restoran uplatili smo nekih par dolara po osobi i sjeli na preporučeno mjesto.. Priloge smo morali uzimati sami ,a bezbrojni kuhari obljetali su nas sa pečenom šunkom na maču, sa pečenim krmenadlom na maču, sa pečenom ribom na maču, sa pečenim pilićima na maču, sa biftecima u platama , sa janjetinom na maču , sa pečenim kobasicama na maču i ostalim delicijama.. Trebalo je samo klimnuti glavom i osoblje bi otfikarilo komad mesa sa mača u vaš tanjur.. Sve je to bilo uračunato u onih par dolara.. Plaćala se samo piva koju je ova hrana zahtjevala u velikim količinama.. Večera je trajala do ranih jutarnjih sati ,a kažu da se nesmije večerati poslije 18 sati.. Na kraju oči bi još jele ali želudac nije mogao podnijeti tu količinu.. Nakon nekoliko dana na autobusnoj stanici u Buenos Airesu koja je dugačka gotovo kilometar potražismo svoj autobus bez voznog reda za pokrajnu Misiones.. Slika 9.. Slapovi Iguazu Falls Argentina.. To je nekako na sjeveroistoku prema Brazilu.. Klima je suptropska.. Čim nakon kupanja izađete iz rijeke odmah ste suhi.. Ovde je nalaze čuveni slapovi Iguazu Falls koji padaju s visine od 82 metra.. To je ustvari rijeka Parana.. Bilo nam je simpatično vidjeti na ulazu u jedan dućan dva papagaja koji su bili tu umjesto detektora i čuvali su dućan.. U Iguazu se nalazi i Brazilski konzulat gdje smo otišli po vize za ulazak u Brazil.. Dočekala nas je konzulica u kratkim hlačama i prsluku.. Kad je čula da smo iz Jugoslavije rekla je da ćemo čekati vizu 6 mjeseci.. Jugoslavija, Angola i Vjetnam su tri države čiji su stanovnici gotovo pa nepoželjni.. Ipak kad je vidjela da smo i mi u kratkim hlačama i da smo se uputili na karneval u Rio solidarizirala se s nama i dobili smo vizu preko veze.. A grudnjak je bio raskošno pun.. Uzeli smo neki kombi koji je vozio iz Iguazu-a preko Paragvaja do Foz de Iguazu-a u Brazilu.. Za vizu i pasoš nas nitko nije ni pitao.. Nisu se htjeli zamarati tim formalnostima.. Ipak sutra započinje karneval u Riu i sve ostalo je nevažno.. U Paragvaju na ulici možete kupiti sve svjetske proizvode po vrlo niskoj cijeni, to što su sve kopije nema veze.. I televizori i satovi i muzika i modne marke.. Jedino su dolari pravi.. Vozač kombija proglasio je pauzu od 2 sata i ja sam osim te tržnice na otvorenom uspio obići samo mjenjačnicu.. Nekako mi se učinilo da bi se oni mogli zaigrati sa cruzadosom koji je bio trenutna valuta u Brazilu.. Bio je dugačak red u mjenjačnici i vjerojatno je nešto bilo povoljno.. Za dolar su davali 40% više nego li što je bio službeni tečaj u Brazilu.. Tako će sve sambe, servejše, hoteli, muzika i klopa u Brazilu za nas troje biti jeftinije 40 %.. Osjećat ćemo se ko Kuvajćani u Hrvatskoj.. Na knap sam stigao to riješiti i vratiti se u kombi koji nas je prebacio u Foz de Iguazu u Brazilu.. Ovdje se nalazi najveća hidrocentala na svijetu Itaipu 14 000 MW.. Slika 10.. Hidrocentrala Itaipu Brazil-Paragvaj.. i upravo je bila u probnom pogonu.. 1984 je proradio prvi generator ,a svake godine su dodavali po još 2.. Tako sam prisustvovao još jednom važnom događaju u povjesti čovječanstva.. Hidrocentala je 18 puta snažnija od nuklearne centrale Krško.. Ušli smo u neki dobar autobus kojemu je zadnja stanica Rio de Janeiro.. Putovali smo dugo i udobno.. Na kraju se ispostavilo da naša filozofija autobus bez voznog reda i nije tako loša budući smo stigli u Rio na dan otvorenja karnevala.. Iz autobusa nas je oteo neki taksist bez platiti.. On će nas odvesti u super sobu sa malom cijenom.. Došli smo u neko naselje , u njihove favele.. Soba je imala krov od limenih bačava.. Hvala im što nas nisu ubili.. Na naše negodovanje o kategoriji smještaja taksist nas je opet besplatno odvezao do još goreg smještaja.. Tu smo se već naljutili i htjeli izaći iz taksija.. Ne ne sad će nam pokazati pravi hotel molio je taksist da ostanemo u autu.. Došli smo do plaže Ipanema i tamo se smjestili u neboderu za istu cijenu koju su nam nudili u favelama.. Imali smo 5 minuta od hotela do Ipaneme.. Ipanema je inače plaža do Copacabane.. Slika 11.. Copacobana (bez primjedbi).. Ovdje si imao što vidjeti, pregršt tangi na crnoj pozadini.. Dobro smo pazili na stvari jer se ovdje stalo nešto događa , stalno neko prolazi, trči ,a ima se išto vidjeti što odvlači pažnju.. U principu se niko ni ne kupa.. Svi se kvase radi velikih valova.. Mi smo pokušali biti hrabri ,ali kad je jedan val uhvatio Dinu i ispljnuo ju je na obalu sa grudnjakom u zubima odustali smo od te namjere.. Kako smo ipak bili daleko od kuće odmah smo išli čekirati let za povratak kući jer se za 7 dana pribrižavao i taj dan.. U gradskom autobusu me upikirala neka mala crnica.. Gotovo me probila sa cicama.. Rekoh mala to je greška ,ja sam oženjen čovjek i moja žena je par metara od nas, ali moj prijatelj Xhevat je samac i nalazi se iza nas.. Crnica se okrenula, otišla do Xhevata i na slijedećoj stanici izašli su van.. U vrijeme karnevala na svakom raskršću nalazi se pozornica i na svakoj nastupa druga grupa.. Svaka pozornica ima svoju publiku i ne traba ići daleko od hotela.. Koliko je tu atraktivnih hostesa da ti se mozak zaledi.. Okretao sam se gotovo za svakom jer su bile atraktivne i izazovne sve do prvog slučaja.. Kad sam malo bolje pogledao te koje su bile agresivnije i komunikativnije nisu bile divojčine nego travestiti.. Bilo mi je dosta golih guzica i velikih cica.. Upoznali smo i nekog Rumunja iz New Yorka koji ima curu doktoricu iz Peru-a.. Požalio se da mu ne radi nova muzika , a ima sreću da se u liftu vozi sa dva inžinjera.. Otišli smo u njegovu sobu i pokušali riješiti problem.. Gramafon se sporo okretao i muzika je zatezala ,a Hulio Inglesias je tužno zavijao.. Možete nazvati recepciju da pitate koji je napon u Rio-u, u Brazilu.. Nakon što smo doznali da je napon 11oV prebacili smo svičeve sa 220 V na 110 V i Hulio je opet bio pravi.. Za to nas je sutradan častio raskošnim doručkom u nekom mondenom hotelu.. Jedan dan otišli smo na sambadrom gdje smo promatrali karnevalsku povorku.. Ovdje nije bilo potrebe da im pomažemo, ovdje je bio urnebes.. Slika 12.. Karneval Rio de Janerio.. Došao je i dan našeg povratka.. Lokalni letovi su jeftini , a međunarodni skupi.. Zato smo iz Rio de Janeira odletjeli preko Sao Paola do Foz di Iguazu , tamo pješke prešli granicu i iz Iguazu-a odletjeli do Buenos Airesa.. Ovdje smo u Jugoslavenskoj ambasadi morali dokazivati da je alpinistička oprema koju su ostavili Crnogorci naša.. I to smo nekako uspjeli od neljubaznog osoblja.. Ušli smo na aerodrom i ukrcali u veliku pticu Iberijin Boing 747 koja nas je prevezla preko Atlantskog oceana do Madrida.. Ovaj puta je avion bio dupkom pun.. Na aerodromu u Madridu smo se javili u putničku službu koja nas je prevezla u hotel s pet zvjezdica, budući da nema direktan let za Munchen i to je poklon Iberie.. Baš su to fini ljudi.. Večerali smo u hotelu a kad nam je konobar ponudio crno vino „Cuno“ što je i moj nadimak iz djetinjstva nije trebao širiti ponudu.. Pipe u hotelu bile su pozlaćene ,a naša odjeća neprikladna za hotel te kategorije.. Osoblje kao da se izvinjavalo ; oprostite što ste tako zamazani i poderani.. Drugo jutro odletjeli smo za Munchen i vlakom za Bjelovar.. Devet mjeseci nakon našeg neuspješnog uspona na najviši vrh Ju(g)žne Amerike rodio se naš sin Jug.. Vaš Taliban..

    Original link path: /index.php?option=com_content&view=article&id=94:ande-by-taliban&catid=22&Itemid=265
    Open archive

  • Title: Kilimandžaro by Taliban
    Descriptive info: Kilimandžaro by Taliban.. 24 Veljača 2013.. Hitovi: 1110.. Kilimandžaro.. Nekako po redosljedu trebalo je naći veću planinu od Ararata za naš slijedeći cilj.. Sam bog nas je spasio da nismo uočili Kavkaz 5642m gdje su desetak godina prije nastradala četvorica hrvatskih alpinista.. Izabran je Kilimanđaro 5895m.. Žena i ja smo zaključili da bi bilo vrijedno obići to područje.. Brzo se skupila ekipa iz Bjelovara koja se zagrijala za tu ideju.. Nakon filtriranja (brojanja novaca) ostalo nas je sedmero.. Povezali smo se s KLM koji je imao najjeftinije karte za Tanzaniju.. Uredno smo skupljali novce, kondiciju i sponzore i normalno radili.. Jednog petka kad sve muškarčine nakon posla završe u birtiji ,nas nekoliko iz firme odabralo je birtiju uz prugu kod 3.. maja.. Kojih pola sata kasnije pojavila se druga trojka na vratima.. Tražili su neke planinare koji planiraju put na Kilmanđaro , a vođa im tu negdje stanuje.. Konobarica o tome ništa nije znala no ja sam se osjetio pozvan.. Pogodili su birtiju magnetski vođeni.. Lujo i ekipa iz Križevaca bi isto tako krenuli u Afriku.. Koje li sreće, obostrano.. Sada nas ima 10.. Javljamo u KLM da se povećavamo , a oni već slijedećeg tjedna imaju zamolbu.. Bismo li sa sobom povukli i četvero planinara studenata koji nisu mogli naći povoljni let za Keniju.. Može, kažem ja a KLM za uzvrat daruje pola avionske karte.. Kada je to tome tako moram biti siguran da će ekspedicija uspjeti.. Zovem za vodiča Darka Berljaka i nudim mu pola besplatne karte za Tanzaniju.. On je i to proširio, poveo je svoju ženu ,a KLM je na tu kombinaciju dao cijelu kartu besplatno.. Na sve to KLM je zalijepio i šestero penzionera tako da nas je na kraju poletjelo 22 ,ako koga nisam zaboravio.. U nedjeljnom Vjesniku napao nas je novinar Željko Sušić lamentirajući o tome kako neiskusni Podravci idu ginuti na najviši vrh Afrike.. Spominjao je nešto i Kavkaz.. Napad je bio na cijeloj stranici.. Ostavili smo drugima da mu odgovore a mi smo se u Beču ukrcali u srebrnu pticu DC8 i poletjeli za Afriku.. Oko ponoći sletjeli smo u Kartum po gorivo.. Vani je bilo cca 40 stupnjeva.. Naš cilj je međunarodni aerodrom Arusha u Tanzaniji.. Blizu je brojnih nacionalnih parkova, kao što su Serengeti, Ngorongoro, jezero Manyara, Olduvai, Tarangire i Kilimandžaro.. Tu nismo gubili vrijeme nego smo pohitali prema Kilimađaru da uz put ne pokupimo kakovu lokalnu bolest ili malariju protiv koje smo se cijepili u Domu narodnog zdravlja Andrija Štampar u Zagrebu.. ulaz u nacionalni park Kilimanđaro.. Tamo smo sjeli u neki autobus za ljude i kokoši i došli do Marangu vrata 1860m gdje je ulaz u nacionalni park Kilimađaro.. Negdje oko blagajne upoznali smo Slovenca Marija koji je u Tanzaniji gradio tvornicu prikolica sa firmom Vozila Gorica.. Pošto je on bio na privremenom radu imao je domicilna prava.. Tj mogao je plaćati račune i usluge u tanzanijskim šilinzima koji su na crnoj burzi bili 7 puta povoljniji.. Tad nam je krenulo.. Crnac koji nosi rance i prtljagu koštao je 1 $ dnevno.. Prvi je dan ,s rukama u đepovima , lagana šetnja do prvog planinarskog skloništa.. Nismo vidjeli niti jednu životinju.. sklonište Mandara hute.. Naveče smo u Mandara hute skloništu 2715m dobili neku večeru koja nije bila tako loša da bi se do danas sjećao.. Drugi dan bio je identičan sa prvim.. Šetnja po pustari iza crnaca koji su nosili naše rance.. Osjećali smo se kao Engleski aristokrati iz 19.. stoljeća.. Lagano smo došli do srednjeg doma Horombo hute 3705.. Prezentacija u Horombo hute.. Zadnji dom, Kibo hute 4730m , je počeo izazivati probleme.. Naime prebrzo smo došli na tu visinu, bez aklimatizacije i počela se osjećati visinska bolest, tj mučnina u želucu.. Svatko se zabio u svoj kut da preboli svoje tegobe.. Na vrh se kreće negdje iza ponoći.. Odmah od doma Kibo počinje sipar odnosno završava sipar koji kreće od ruba vulkanskog kratera Kilimanđara.. Kako u to vrijeme štapovi za hodanje nisu bili u modi ,na svaka 3 koraka naprijed slijedilo je proklizavanje 1 korak unazad.. Do jutra smo se borili sa siparom , no kad smo izašli na rub kratera izašlo je i sunce i cijela Afrika ukazala se pod nama.. Do vrha treba ići uz rub kratera bez nekog značajnog penjanja i daljnjeg savladavanja visina.. Nije bilo previše zima.. Mojoj je ženi bilo loše i mučno i ja sam skinuo pernatu  ...   posjedali smo uz rub nekog jezerceta i izložili na travi svoj menu.. Iznenada iz zraka sručilo se eskadrila crnih ptica i dijelom pograbljala našu marendu.. U jednom od kampova u kojem smo odsjeli žalili smo se na nesnosnu noćnu buku.. Kad nas je recepcionar na kraju shvatio na što se žalimo samo je kratko odgovorio: ma to je lav sa recepcije.. Vrijeme je da se stari ratnici odmore.. Iz Arushe smo poletjeli za Dar el Salam glavni grad Tanzanije.. Letjeli smo nekim malim Piperom gotovo iznad glava žirafa i ganjali krda zebri po pustari Tu smo odlučili odmoriti umorna tijela i probrčkati se u Indijskom oceanu.. Bilo je tu mnogo iznenađenja.. Jednom smo tako ušli duboko u more tražeći neke školjke.. More je plitko i možda smo hodali kojih sat vremena.. Oko nas bilo je dosta domorodaca i oni su vjerojatno lovili ribe i školjke.. U tom svom lovačkom zanosu nismo ni primjetili da su se domoroci povukli.. Na to nas je upozorio veliki plimni val koji je polako potapljao stjene oko nas.. Usljedila je uzbuna i bježanija prema obali da nas more ne potopi.. To nam je naravno i uspjelo ,jer da je drugačije ovog putopisa nebi bilo.. Bilo je zanimljivo prošetati obalom ujutro ,kad se plima povuče.. Na obali ostaju nasukani desetci kapitalaca riba i školjaka.. Sjećam se jedne velike bodljikave ribe barbed fish.. Domoroci s košarama idu u ribolov i dužnost im je samo pokupiti ribe koje su ostale u pijesku.. falkuša iz Tanzanije.. Jednu noć nas je Mario ugostio u svojoj vili u Dar el Salamu.. Izgledala je lijepa i raskošna.. Imala je samo jednu manu, netko je ukrao air condition i bila je kvadratična rupa u zidu.. Nije bilo tako vruće da bi nam to bilo tako važno.. No kada se spustila noć i kad smo legli spavati tisuće komaraca navalilo je na finu bjelačku kožu.. Nije bilo položaja u kojem komarci nisu grizli.. Pokrili smo se sa plahtama no to ih nije ni malo smetalo.. Boli su kao da su na takmičenju.. Razapeo sam plahtu na prste ruku i nogu tako da sam im ostavio samo četri točke koje mogu napadati.. No i na to su bili spremni.. Raspodjelili su se na svaki prst po tisuću i nastavili bosti.. Nisam mislio da ću dočekati jutra.. Ako tu noć usporedim sa jednom noći koju smo nekad davno prespavali u bivšoj karauli na Prokletijama sa stotinama miševa koji su skakali po nama, zavlačili se u ruksake , tražili hranu, pomalo grickali odjeću i posteljinu onda je spavanje u karauli bilo ko u Hiltonu.. Ujutro smo zahvalili ljubaznom domaćinu i iselili iz njegovog apartmana.. Drugu noć proveli smo u hotelu Kilimađaro.. Naravno da smo avansno platili spavanje u tanzanijskim šilinzima kako nas ujutro nebi iznenadili s dolarskim računom.. Za večeru smo se odlučili počastiti u restoranu.. Čovjeku se rijetko u životu pruža prilika da jede jastoga i mi smo odlučili da to bude sada.. Kako će našim prijateljima teći sline kada nas budu slušali kako smo se častili s jastogom.. Oprostite ali jastoga danas nema bio je odgovor konobara poslije naše narudžbe.. Za predjelo smo uzeli kraljevske škampe koje su bile pune pijeska tako da smo si malo ispjeskarili zube.. Za glavno jelo je bilo isto to samo u drugom obliku.. Kada je vjetrić puhnuo s oceana preko naše večere želudac mi se dva put okrenuo.. Tako je završila večera za koju sam mislio da ću je se sjećati cijeli život.. Možda i hoću no ne po dobrom.. Nedaleko centra nalazi se legalna tržnica za slonovu kost.. To je niz montažnih kučica i šatora gdje domoroci obrtnici ručno izrađuju figure iz slonovače.. Tu je jedina valuta dolar tako da smo za kljove morali platiti punu cijenu.. Kupio sam tri kljove sa izrezbarenim ženskim poprsjem dužine 40-tak centimetara.. Cijena je bila duplo jetinija od one da smo je kupovali na aerodromu.. Pošto se bjelokost ne smije iznositi iz zemlje ugurali smo figure među dereze i cepine i tako prošli kroz carinu.. U Beču smo kupili nešto tehničke robe , sakrili u dereze ,a kljove izvadili van jer više nisu bile sumljive.. Imali smo i košaru punu afričkog voća da počastimo svoje najbliže koji su nas poduprli u našim nastojanjima da upoznamo svijet.. Jedna kljova završila je kod našeg najvećeg donatora Franca, druga je otišla za operaciju srca i treću sam prodao na slobodnom tržištu za 1000 DEM..

    Original link path: /index.php?option=com_content&view=article&id=92:kilimandaro-by-taliban&catid=22&Itemid=264
    Open archive

  • Title: Putopisi
    Descriptive info: 02 Kolovoz 2014.. Hitovi: 138.. Kućica od leda story.. Osamdeset i neke je u Bjelovaru pao veliki snijeg.. Monteri su mi došli na posao, ali ih nisam imao kamo poslati.. Odlučio sam da se probijemo do planinarskog doma Bilogora na Kamenitovcu i tamo napravimo iglu.. Uz pomć 5-6 pari majstorskih ruku iglu je brzo rastao.. Jedni su sjekli mokri snijeg i stvarali ledene opeke, a drugi su pažljivo slagali zidove i spajali ih kao Eskimi.. Nešto lopata smo ponijeli sa sobom iz Elektrometala, a nešto nam je dao stari domar Franjo Mihoci.. Nismo imali projekt ledene kuće, ali smo prema sjećanju iz Enciklopedije moderne znali osnove.. Imali smo i jednu konstruktivnu gršku.. Ulaz u iglu smo napravili sa sjeverne strane.. Iglu smo smjestili između planinarskog doma i žičare koju je osmislio Franjo Puškadija.. U to doba Bjelovar je uhvatila manija skijanja i dosta Bjelovaraca dolazilo je nakon posla na skijanje na planinarac.. Germa, koji se popeo na Grossglockner u gaćama, i ja odlučili smo prespavati jednu noć u našoj ledenoj nastambi.. Za to smo se trebali dobrano pripremiti.. Opskrbili smo se se sa PVC karamatima, alpinističkim vrećama za spavanje, 2 litre vina i plamenikom.. Ekipa je dugo u noć kartala u domu i svi.. su jedva čekali da vide dali ćemo ostvariti svoj naum i prespavati vani.. Negdje.. oko ponoći je kucnuo čas i mi smo izašli u noć u kojoj se sve bijelilo i u kojoj je mećava nosila nove pahuljice.. Franjo je zaključao vrata doma da bude siguran da se nećemo vratiti nazad ako nam propadne plan.. Dva prijatelja iz foto kluba,Germa i ja, hrabro su zakoračila u bijelu noć i smjestili se u iglu.. Bila su dva mjesta za spavanje i tamo smo pružili karamate i vreće.. Odmah smo upalili plamenik i počeli kuhati vino.. Nije nedostajalo ni klinčeka ni cimeta.. Upalili smo i svijeću da vidimo što radimo.. Od topline disanja, svijeće i plamenika po unutrašnjem zidu iglua cijedile su se kapljice i datno poravnavale neravnine u ledenoj opec.. Nakon prve litre počelo nam se drijemati, ali smo primjetili da kroz naš sjeverni ulaz dobrano puše i nosi snijeg.. Stavili smo na ulaz šatorsko krilo i spriječili sjeverac i snijeg da ometaju naš boravak u bivaku.. San nas je pomalo hvatao, no u zadnji čas smo primjetili da smo ostali bez kisika budući je novi snijeg zatrpao ulaz pokriven šatorskim krilom.. Kad smo i to riješili san je polako savladao naša tijela.. Negdje oko 4 sata Germi je bilo hladno te je izašao van, upalio žičaru i skijao se do jutra po novonapadalom snijegu.. Ja sam spavao do 7h kad nas je domar Franjo ponovo pustio u dom.. Dopodne smo imali i posjetiteljice koje je zanimala unutrašnjost iglua, no tu smo uslugu naplaćivali.. Sa prvim toplim danima naša kuća od leda se otpila, a ja se s radošću sjećam kad su Blelovarci u velikom broju skijali na svom skijalištu.. Slike su posuđene sa Googla.. 09 Studeni 2013.. Hitovi: 584.. Saga o Risnjaku by Taliban.. Risnjak i ja se volimo javno.. Risnjak je, za mene Podravca, izgledao kao prava planina, imao je svoj dom i svoj vrh.. Bio je nekako sam.. I ja sam takav.. Jedan od razloga radi čega sam često dolazio je i domar Vlasto koji je vladao domom osamdesetih godina.. Dosta praznika i vikenda završili smo upravo na ovoj planini.. Tako smo jedan praznik na kraju studenog odlučili provesti na Risnjaku.. Javili smo se Vlasti da dolazimo, ali se nismo konzultirali sa Sijerkovićem.. Oko Karlovca nas je već pratila snježna oluja.. Imali smo Zastavu 101 i Zastavu 125 S i nije nas bilo strah.. Taj dan smo morali prespavati u motelu na jezeru jer je Vlasto rekao da bi bilo pametnije krenuti u osvajanje ujutro.. Jezero je bilo zaleđeno, a mi smo u motelu iznajmili jednu sobu i kroz prozor se ukrcali svi iz 3 auta.. Ujutro smo teškom mukom po zaleđenoj cesti izašli sa obale jezera i došli do Gornjeg Jelenja.. U ona stara vremena tamo je radila oštarija gdje smo se zagrijali i popili čaj.. Snježna vijavica bješnjela je svom svojom snagom.. Nakon što smo čekali neke izviđače iz Zagreba koji su se također najavili, odlučili smo usprkos svemu krenuti ka domu.. Vlasto je bio sa nama.. Nakon pola sada hoda naišli smo na promrzlu kolonu izviđača koji su se po magli, snijegu i vijavici sami odlučili poći na Risnjak.. Naravno da su zalutali i dobro se smrzli.. Sige su im visile sa lica.. Kad su vidjeli kakve su gubitke pretrpjeli u sat vremena hoda, odlučili su se predati i vratiti nazad u Jelenje bez obzira što su sada imali sa sobom domara i jednu ekipu junaka bez trunke straha.. Što smo više ulazili u šumu nevreme je bilo sve gore, magla sve gušća I snijeg sve obilniji.. Bilo je starog snijega, novi se brzo taložio, tako da smo duboko upadali do “šlica”.. Čelni planinar se stalno mijenjao jer je stvarno bilo naporno prtiti snijeg.. Skupina je bila homogena i svi su se u istom tempu i ritmu probijali kroz snježne zapuhe i nanose.. Nešto je teže bilo “planinaru” iz Pule kojem su rekli da je do doma 20 minuta te je ponio putne kovčege pune stvari.. Veliku sigurnost pružao nam je Vlasto  ...   cepini, prsluci i konopi.. Nismo imali neka saznanja o toj opremi ,ali mislili smo da ćemo to lagano obaviti.. Krenuli smo na Grossglockner 3797 m čije ime proizlazi od njegovog oblika „veliko zvono“.. Usput smo stali u neki dućan planinarske opreme u Austriji da se opremimo.. Ja sam za sebe tražio dereze veličine 43 kolika mi je bila cipela no saznali smo da postoje dereze dviju veličina i da se mogu poštimati prema veličini cipele.. Kupili smo 4 muške i 3 ženske dereze.. Saznali smo i to da ima više vrsta cepina, velikih i malih, zakrivljenih i ravnih.. Kupili smo 4 plava cepina Stubai i 3 roza cepina Cassin.. Mislio sam da se planinarski prsluci zovu po ženskom rublju pa sam pružio ruke kad mi je prodavač pokušao namjestiti prsluk.. Ne gospodine prsluk se ne oblači sprijeda već straga.. Nekako me je nabrzinu uvjerio.. Probavao sam prsluk na debelu pernatu jaknu , no on je protestirao i tvrdio da prsluk mora biti uz tijelo kako bi ga bolje držalo pri nesreći.. I u to me uvjerio.. Odabrao sam tanje konope jer mi se činilo da ih je lakše nositi no on je opet protestirao.. Tvrdio je da za navez trebaju deblji konopi.. Opet smo popustili i kupili njemu za volju po 20m debljeg konopa za navez.. Kod karabinera nismo grješili.. Lijepo nam je to spakirao i naplatio no vrag mu nije dao mira te je upitao kamo namjeravamo ići.. Bilo je to oko 1.. svibnja i mi smo se uputili na Grossglockner.. Kad je to čuo i kad je vidio koliko poznamo opremu izletjelo mu je „mislim da za to još niste spremni“.. Usprkos njegovom mišljenju ipak smo se mi za prvi svibanj uputili na Grossglockner.. Na Grossglockner se može iz više pravaca no najpoznatiji su iz Heiligenblut-a preko ledenjaka Pasterze i iz Kalsa preko ledenjaka Kodnitzkees.. Naravno da smo odlučili da nećemo ići preko velikog ledenjaka Pasterze, nego okolo preko Kalsa.. Kako smo putovali javnim prevozom veliki problem je bio doći do planinarskog doma Luckner haus na visini 1918 m.. Na kraju smo išli pješke od Kalsa do doma.. Tu nam je domar objasnio da svibanj nije mjesec za osvajanje Grossglocknera, da ima puno lavina i puno ledenjačkih pukotina i da niti ne pokušavamo poći gore.. Uz to će zatvoriti dom jer živi u dolini i tamo se naveče spušta.. Predložio je da nas preveze u dolinu , da nam iznajmi sobe pa da sutra ponovo dođemo na planinu.. To nam se učinilo prekomplicirano poslije silnog pješačenja i mi smo odlučili prespavati u njegovom štaglju.. Dao je primjedbu da mu se to ne čini prikladnim za planinare takove klase.. Prostrli smo vreće, pokrili se slamom i jutro je brzo došlo.. Ujutro smo hrabro krenuli prema Hofman`s hute 2438m.. Na pristojnoj daljini od oko 100 m ukazao se skijaš na turno skijama.. Kod prvih provalija i pukotina smo zastali, a skijaš nas je sustigao.. To je bio naš domar koji je član gorske službe spašavanja i bilo mu je lakše nas pratiti nego nas kasnije tražiti po provalijama.. I sami smo uvidjeli da je uspon na Grossglockner za nas u svibnju nemoguća misija te smo ipak poslušali domara i vratili se.. Ipak slika Grossglocknera ostala je u nama duboko urezana te smo se vratili u jednom sedmom mjesecu.. Ovaj puta bili smo bolje ekipirani.. Opširnije:Grossglockner by Taliban (3797 m).. 26 Kolovoz 2013.. Hitovi: 750.. kolovoza u ranim jutarnjim satima krenula je put Hercegovina na šestodnevni izlet, točnije na „osvajanje“dva vrha masiva Čvrsnice i Prenja.. Cilj je bilo Pešti brdo (2039 m/nv), te najviši vrh Prenja Zelena Glava (2155 m/nv) i Otiš (2096 m/nv).. U pauzi između dva planinarenja organizirali smo rafting Neretvom, obilazaka podzemnog grada – Titovog bunkera, te posjeta glavnome gradu Federacije Sarajevu.. Sam start putovanja započeo je sa objektivnim kašnjenjem vođe puta, zaboravljanjem istoga na parkiralištu Hangara dva para planinarskih gojzerica.. Peh za pehom vođe puta trajali su sve do posljednjeg dana.. Sudbina !.. Autoputem sa tri kombija firme VAN preko Bosiljeva krenuli smo put Hercegovine.. Zaustavili smo se u Imotskome i razgledali njihovo predivno Modro jezero, osvježili se i popodne, dosta umorni, stigli u Risovac, mjesto polaska do doma Vilinac ispod Velikoga Vilinca.. Tada nastaju prvi problemi, doznajemo da su dva para gojzerica ostavljena na parkiralištu i zaboravljena ukrcat u kombi, te nemogućnost ostavljanja kombija u gustoj i pustoj šumi bez zaštite.. Dean odlučuje da će zajedno sa Nikolom ostati čuvati kombije, tako vođa puta dobiva gojzerice, a drugi je planinar srećom imao rezervne stare.. Ostanak i čuvanje kombija bila je mudra odluka, što smo ustanovili kasnije po dolasku u dom.. Kolona od 24 planinara krenula je put doma ispod Velikoga Vilinca.. Dan je bio bez ijednoga oblačka, temperatura 38 stupnjeva C, a uz samu stazu nailazimo nekoliko puta na snijeg.. Prekrasna priroda, ljepo i dobro markirana staza koja se postepeno diže kroz nekoliko kotlina do manjeg sedla, od kuda puca pogled na naš sljedeći cilj masiv Prenja i dolinu Neretve.. Jedan malo duži i strmiji uspon do velikoga sedla ispod vrha Velikoga Vilinca, otvara nam se pogled na Pešti brdo.. Impozantni masiv koji završava na desnoj strani sa najvišim vrhom Čvrsnice – Pločno (2228 m/nv).. Opširnije:Čvrsnica.. Rafting po Neretvi.. Prenj.. Solunska Glava - Makedonija.. Stranica 1 od 5..

    Original link path: /index.php?option=com_content&view=category&layout=blog&id=22&Itemid=235&limitstart=0
    Open archive

  • Title: Sarajevo-Mostar-Prenj by Taliban
    Descriptive info: Sarajevo-Mostar-Prenj by Taliban.. 08 Siječanj 2013.. Hitovi: 1254.. Sarajevo - Mostar - Prenj.. (.. 2155m.. ).. by Taliban.. Gotovo da se ne sjećam tko je izmišljao ture za planinarenje.. Nešto nas je povuklo u Bosnu i tražilo od nas da to bude par dana.. Na karti je povučena crta Sarajevo – Mostar.. Vlakom smo došli do Pazarića i tu počinje uspon na Bjelašnicu.. Ovdje se nalazi vojni poligon i čitav niz silueta kuća oko kojih vojska uči ratovati.. Kako Bjelašnica ima 2067m vjerojatno nam je trebalo par sati za uspon.. Kod doma su nas domaćini lijepo primili i počastili iako mi sve svoje nosimo sa sobom.. Neki stariji planinari iz Sarajeva odlučili su nama pobratimima iz Bjelovara prirediti koncert sevdalinki i uz pratnju gitara Bjelašnica je obučena u romantični veo muzike.. Kad je bilo gotovo bili smo pozvani da i mi učestvujemo u toj predstavi.. Opravdavajući se svojim hrđavim glasovima ipak smo im priredili iznenađenje.. Jedna naša planinarka je iz ranca izvukla pikolo i stalak za note, okrenula stranicu do pjesme Bosanska pastorala i zvuk pikola rasuo se niz padine Bjelašnice.. Bili su prilično iznenađeni jer mi nismo došli u dom uživati već transverzirati do Mostara sa pikolom.. Slijedeći dan uputili smo se prema kanjonu Rakitnice.. Rijeka Rakitnica izvire iz nekoliko obronaka Bjelašnice kod sela Rakitnice i ulijeva se u Neretvu nedaleko Boračkog jezera.. Rijeka i selo dobili su ime po vrbi  ...   800 m i dugačak 30km.. Studeni potok – aždaja.. Fascinantan je i Studeni potok, koji svojim neobičnim oblikom privlači posjetioce.. Cijelom dužinom prelijepe livade vijuga potok, koji nam u sjećanje doziva sliku aždahe-velike zmije, koja je, po legendi došla u selo da ga uništi.. Potok slijedi vijugavu liniju zmijskog tijela, a završava vodopadom Badnji u kanjonu Rakitnice.. Most na Rakitnici.. Put vodi preko mosta na Rakitnici za koji su nam poznanici rekli da tamo zmije vise sa grana i da su gnjezda poskoka baš na stazi.. Rakitnica je puna kanjona, brzaka, slapova, vodopada i mirnih bazena.. Kad smo sve to preživjeli znali smo da nas netko gore čuva.. Negdje poslije podne stigli smo u civilizaciju u vikend naselje na Boračkom jezeru.. Boračko jezero.. Tu smo se malo motali da padne mrak te smo dobro osmotrivši zauzeli jednu vikendicu i u njoj prespavali.. Drugi dan slijedio je uspon na Prenj 2155m.. Prenj je najljepša, najatraktivnija ali i najsurovija planina u Bosni i Hercegovini.. Vjerojatno je to razlog što već 2 puta nisam uspio doći na vrh.. Stigli smo do planinarskog doma no dalje se od magle nije moglo.. Slijedilo je spuštanje u Mostar gdje je vladala temperatura cca 40 C, a mi u debelim čarapama i gojzericama šećemo gradom.. Prespavali smo u jednom od dva luksuzna hotela i oprali sa sebe svu muku i znoj transverzale Sarajevo - Mostar.. čuveni mostarski stari/novi most.. Taliban..

    Original link path: /index.php?option=com_content&view=article&id=85:sarajevo-mostar-prenj-by-taliban&catid=22&Itemid=261
    Open archive



  •  


    Archived pages: 260