www.archive-hr-2014.com » HR » L » LISINA

Choose link from "Titles, links and description words view":

Or switch to "Titles and links view".

    Archived pages: 260 . Archive date: 2014-09.

  • Title: Školska transverzala
    Descriptive info: Nalazite se ovdje:.. Članci.. 11 Lipanj 2012.. Hitovi: 3579.. Školske godine 2005.. /06.. osmislili smo školsku transverzalu kao podmladak PD "Lisina".. Učenici su se odmah i rado uključili, neki na žalost samo jednom ili nekoliko puta, ali većina je "zagrizla".. Godišnje ostvarimo pet do osam pohoda (ovisno o vremenskim prilikama).. Trenutno imamo 45 članova koji pokušavaju svoju transvezalu privesti kraju.. To je do sada uspjelo trima članicama (šk.. god.. 2006.. /07.. ), a ove godine im se pridružila i četvrta:.. 1.. Andrea Šepić, 5.. c.. 2.. Julija Blažić, 6.. a.. 3.. Tea Vračko, 5.. 4.. Tina Herout, 5.. raz.. 5.. Ana Vračko 6.. razred.. ŠKOLSKA TRANSVERZALA 1.. SJEVERNI VELEBIT (Premužićeva staza).. VILJE – RISNJAK – SNJEŽNIK – PLATAK.. BIJELE  ...   DRAGA.. 10.. POKLON – PLANIK – KORITA.. 11.. MATULJI – RUKAVAC – ORJAK – BELJAČ – LISINA – MATULJI.. 12.. SLOVENSKI SNEŽNIK.. ŠKOLSKA TRANSVERZALA 2.. VELA DRAGA; VELA UČKA – MALA UČKA – MEDVEJA.. LOVRANSKA DRAGA – VOJAK – POKLON.. IZVOR RJEČINIE.. KAMENJAK.. PLATAK – SNEJŽNIK – GUSLICA – PLATAK.. BUZET – BREST – ŽBEVNICA – BREST.. SKRAD – ZELENI VIR – VRAŽJI PROLAZ – SKRAD – SKRADSKI VRH – SKRAD.. SAMARSKE STIJENE.. VRATA – BITORAJKA – BITORAJ – SUNGER.. OGULINSKI KLEK; KANJON KAMAČNIK.. VIŠEVICA.. PAKLENICA: VELIKA PAKLENICA – MANITA PEĆ – PLANINARSKI DOM.. 13.. BAŠKA – BUNCULUKA – LUBININI – KANJON VELA VRŽENICA – BUNCULUKA - BAŠKA.. 14.. KAMENJAK (Rab); UVALA ZAVRATNICA.. 15.. ZLOBIN – TUHOBIĆ – LEPENICE..

    Original link path: /index.php?option=com_content&view=article&id=41&Itemid=157
    Open archive

  • Title: Odlikovan Klaudio Jelenić
    Descriptive info: 10 Lipanj 2012.. Hitovi: 1554.. D.. ragi članovi i svi prijatelji planinarskega društva Lisina Matulji, obavještavamo vas da je.. KLAUDIO JELENIĆ.. odlikovan od strane Planinske zveze Slovenije.. ZLATNIN ČASTNIM ZNAKOM.. Gregor Rupnik, član predsjedništva PZS i član Odbora za priznanja PZS; laureat Klaudio Jelenić; Franc Muzić, Župan Občine Brda; Oskar Kristančič, član Predsjedništva pd Brda.. Zlatni častni znak, temeljem članka 3.. i 7.. Pravilnika o priznanjima Planinske zveze Slovenije,dodjeljuje se i stranim organizacijama i državljanima, a zbog iznimnih zasluga  ...   dodjeljeno samo dva puta i to: Gorskoj službi spašavanja Švicarske i.. Gorskoj službi spašavanja Nepala.. Više od 40 godina traje ljubav slovenskih gora i našega Velega Šefa ! Neumorno iz leta va leto vodil je sve nas va Julice, Karavanke.. ! Sjeverna stena Mojstrovke, prvo okno na Prisojnike, Triglav, njegova su, a i naša, vela jubav! Sva ta leta nikad ni posustal, rival nas, bodril i učil kako treba volet sebe i planine! Čestitamo Veli Šefe, zaslužil si to !..

    Original link path: /index.php?option=com_content&view=article&id=38&Itemid=234
    Open archive

  • Title: Dopis Istarskog Planinarskog saveza
    Descriptive info: Dopis Istarskog Planinarskog saveza.. 08 Srpanj 2012.. Hitovi: 1751..

    Original link path: /index.php?option=com_content&view=article&id=49&Itemid=239
    Open archive
  •  

  • Title: Planinarska oprema
    Descriptive info: Planinarska oprema.. 09 Listopad 2012.. Hitovi: 1544.. Izbor opreme ovisi o karakteru planinarskog izleta, očekivanim teškoćama i okolnostima te o osobnim potrebama pojedinog planinara.. Ovdje donosimo popis uobičajene opreme koji možete koristiti kao praktičan podsjetnik prilikom priprema za izlete.. Osnovna osobna oprema.. novčanik s dovoljno novca, osobnom i planinarskom iskaznicom.. mobitel.. naočale.. planinarske cipele (gojzerice).. planinarski dnevnik.. hodački štapovi.. Redovna odjeća za oblačenje i dovoljna količina rezervne u ruksaku.. hlače – kratke/duge.. čarape.. gaće.. brzosušeća majica ili obična potkošulja.. majica / košulja.. grudnjaci (žene).. flis.. vjetrovka ili jakna.. Hrana i piće.. hrana za put.. slatko i fino za krizne situacije.. plastična boca/boce s vodom ili nekim drugim osvježavajućim napitkom.. nož, žlica, otvarač za konzerve.. Oprema u ruksaku za dnevno planinarenje.. zaštitna krema za sunce.. kišobran ili kabanica.. brzosušeća majica.. fotoaparat i dovoljno memorijskih kartica.. rezervne baterije za fotoaparat.. dnevnici planinarskih obilaznica.. jastučić natopljen tintom za otiskivanje žigova.. zemljovidi područja.. kompas, GPS uređaj.. maramice  ...   za spavanje ili sjedenje na tvrdoj podlozi i po potrebi posteljina (plahta, jastučnica.. ).. čiste tenisice ili papuče za kretanje po planinarskom domu.. pribor za higijenu – četkica i pasta za pranje zuba, sapun, češalj, pribor za brijanje, ručnici i sl.. svijeća, šibice/upaljač.. putno plinsko kuhalo s kartušom.. lončić za pripremanje hrane.. tablete za dezinfekciju vode.. vrećice (za smeće i za prljavo rublje).. šator.. punjači za mobitel, fotoaparat i baterije.. čepići za uši (najučinkovitija zaštita sna od hrkanja u skupnim spavaonicama).. Dodatna oprema za zahtjevnije izlete.. kaciga.. "zamka" - vodičko uže.. penjački pojas.. nekoliko karabinera.. Dodatna oprema za ljetne uvjete.. ljetna kapa.. sunčane naočale.. kupaće gaće / kostim.. sandale za plažu i ulazak u vodu.. Dodatna oprema za zimske uvjete.. zimska kapa.. šal.. rukavice.. gamaše.. dereze.. sunčane/ledenjačke naočale.. cepin.. Dodaci za putovanja u inozemstvo.. važeća putovnica (provjeriti valjanost).. novac države u koju se putuje.. polica putnog osiguranja.. Tekst preuzet sa.. http://www.. plsavez.. hr..

    Original link path: /index.php?option=com_content&view=article&id=65&Itemid=238
    Open archive

  • Title: Putopisi
    Descriptive info: 02 Kolovoz 2014.. Hitovi: 135.. Kućica od leda story.. Osamdeset i neke je u Bjelovaru pao veliki snijeg.. Monteri su mi došli na posao, ali ih nisam imao kamo poslati.. Odlučio sam da se probijemo do planinarskog doma Bilogora na Kamenitovcu i tamo napravimo iglu.. Uz pomć 5-6 pari majstorskih ruku iglu je brzo rastao.. Jedni su sjekli mokri snijeg i stvarali ledene opeke, a drugi su pažljivo slagali zidove i spajali ih kao Eskimi.. Nešto lopata smo ponijeli sa sobom iz Elektrometala, a nešto nam je dao stari domar Franjo Mihoci.. Nismo imali projekt ledene kuće, ali smo prema sjećanju iz Enciklopedije moderne znali osnove.. Imali smo i jednu konstruktivnu gršku.. Ulaz u iglu smo napravili sa sjeverne strane.. Iglu smo smjestili između planinarskog doma i žičare koju je osmislio Franjo Puškadija.. U to doba Bjelovar je uhvatila manija skijanja i dosta Bjelovaraca dolazilo je nakon posla na skijanje na planinarac.. Germa, koji se popeo na Grossglockner u gaćama, i ja odlučili smo prespavati jednu noć u našoj ledenoj nastambi.. Za to smo se trebali dobrano pripremiti.. Opskrbili smo se se sa PVC karamatima, alpinističkim vrećama za spavanje, 2 litre vina i plamenikom.. Ekipa je dugo u noć kartala u domu i svi.. su jedva čekali da vide dali ćemo ostvariti svoj naum i prespavati vani.. Negdje.. oko ponoći je kucnuo čas i mi smo izašli u noć u kojoj se sve bijelilo i u kojoj je mećava nosila nove pahuljice.. Franjo je zaključao vrata doma da bude siguran da se nećemo vratiti nazad ako nam propadne plan.. Dva prijatelja iz foto kluba,Germa i ja, hrabro su zakoračila u bijelu noć i smjestili se u iglu.. Bila su dva mjesta za spavanje i tamo smo pružili karamate i vreće.. Odmah smo upalili plamenik i počeli kuhati vino.. Nije nedostajalo ni klinčeka ni cimeta.. Upalili smo i svijeću da vidimo što radimo.. Od topline disanja, svijeće i plamenika po unutrašnjem zidu iglua cijedile su se kapljice i datno poravnavale neravnine u ledenoj opec.. Nakon prve litre počelo nam se drijemati, ali smo primjetili da kroz naš sjeverni ulaz dobrano puše i nosi snijeg.. Stavili smo na ulaz šatorsko krilo i spriječili sjeverac i snijeg da ometaju naš boravak u bivaku.. San nas je pomalo hvatao, no u zadnji čas smo primjetili da smo ostali bez kisika budući je novi snijeg zatrpao ulaz pokriven šatorskim krilom.. Kad smo i to riješili san je polako savladao naša tijela.. Negdje oko 4 sata Germi je bilo hladno te je izašao van, upalio žičaru i skijao se do jutra po novonapadalom snijegu.. Ja sam spavao do 7h kad nas je domar Franjo ponovo pustio u dom.. Dopodne smo imali i posjetiteljice koje je zanimala unutrašnjost iglua, no tu smo uslugu naplaćivali.. Sa prvim toplim danima naša kuća od leda se otpila, a ja se s radošću sjećam kad su Blelovarci u velikom broju skijali na svom skijalištu.. Slike su posuđene sa Googla.. 09 Studeni 2013.. Hitovi: 581.. Saga o Risnjaku by Taliban.. Risnjak i ja se volimo javno.. Risnjak je, za mene Podravca, izgledao kao prava planina, imao je svoj dom i svoj vrh.. Bio je nekako sam.. I ja sam takav.. Jedan od razloga radi čega sam često dolazio je i domar Vlasto koji je vladao domom osamdesetih godina.. Dosta praznika i vikenda završili smo upravo na ovoj planini.. Tako smo jedan praznik na kraju studenog odlučili provesti na Risnjaku.. Javili smo se Vlasti da dolazimo, ali se nismo konzultirali sa Sijerkovićem.. Oko Karlovca nas je već pratila snježna oluja.. Imali smo Zastavu 101 i Zastavu 125 S i nije nas bilo strah.. Taj dan smo morali prespavati u motelu na jezeru jer je Vlasto rekao da bi bilo pametnije krenuti u osvajanje ujutro.. Jezero je bilo zaleđeno, a mi smo u motelu iznajmili jednu sobu i kroz prozor se ukrcali svi iz 3 auta.. Ujutro smo teškom mukom po zaleđenoj cesti izašli sa obale jezera i došli do Gornjeg Jelenja.. U ona stara vremena tamo je radila oštarija gdje smo se zagrijali i popili čaj.. Snježna vijavica bješnjela je svom svojom snagom.. Nakon što smo čekali neke izviđače iz Zagreba koji su se također najavili, odlučili smo usprkos svemu krenuti ka domu.. Vlasto je bio sa nama.. Nakon pola sada hoda naišli smo na promrzlu kolonu izviđača koji su se po magli, snijegu i vijavici sami odlučili poći na Risnjak.. Naravno da su zalutali i dobro se smrzli.. Sige su im visile sa lica.. Kad su vidjeli kakve su gubitke pretrpjeli u sat vremena hoda, odlučili su se predati i vratiti nazad u Jelenje bez obzira što su sada imali sa sobom domara i jednu ekipu junaka bez trunke straha.. Što smo više ulazili u šumu nevreme je bilo sve gore, magla sve gušća I snijeg sve obilniji.. Bilo je starog snijega, novi se brzo taložio, tako da smo duboko upadali do “šlica”.. Čelni planinar se stalno mijenjao jer je stvarno bilo naporno prtiti snijeg.. Skupina je bila homogena i svi su se u istom tempu i ritmu probijali kroz snježne zapuhe i nanose.. Nešto je teže bilo “planinaru” iz Pule kojem su rekli da je do doma 20 minuta te je ponio putne kovčege pune stvari.. Veliku sigurnost pružao nam je Vlasto koji je  ...   Nismo imali neka saznanja o toj opremi ,ali mislili smo da ćemo to lagano obaviti.. Krenuli smo na Grossglockner 3797 m čije ime proizlazi od njegovog oblika „veliko zvono“.. Usput smo stali u neki dućan planinarske opreme u Austriji da se opremimo.. Ja sam za sebe tražio dereze veličine 43 kolika mi je bila cipela no saznali smo da postoje dereze dviju veličina i da se mogu poštimati prema veličini cipele.. Kupili smo 4 muške i 3 ženske dereze.. Saznali smo i to da ima više vrsta cepina, velikih i malih, zakrivljenih i ravnih.. Kupili smo 4 plava cepina Stubai i 3 roza cepina Cassin.. Mislio sam da se planinarski prsluci zovu po ženskom rublju pa sam pružio ruke kad mi je prodavač pokušao namjestiti prsluk.. Ne gospodine prsluk se ne oblači sprijeda već straga.. Nekako me je nabrzinu uvjerio.. Probavao sam prsluk na debelu pernatu jaknu , no on je protestirao i tvrdio da prsluk mora biti uz tijelo kako bi ga bolje držalo pri nesreći.. I u to me uvjerio.. Odabrao sam tanje konope jer mi se činilo da ih je lakše nositi no on je opet protestirao.. Tvrdio je da za navez trebaju deblji konopi.. Opet smo popustili i kupili njemu za volju po 20m debljeg konopa za navez.. Kod karabinera nismo grješili.. Lijepo nam je to spakirao i naplatio no vrag mu nije dao mira te je upitao kamo namjeravamo ići.. Bilo je to oko 1.. svibnja i mi smo se uputili na Grossglockner.. Kad je to čuo i kad je vidio koliko poznamo opremu izletjelo mu je „mislim da za to još niste spremni“.. Usprkos njegovom mišljenju ipak smo se mi za prvi svibanj uputili na Grossglockner.. Na Grossglockner se može iz više pravaca no najpoznatiji su iz Heiligenblut-a preko ledenjaka Pasterze i iz Kalsa preko ledenjaka Kodnitzkees.. Naravno da smo odlučili da nećemo ići preko velikog ledenjaka Pasterze, nego okolo preko Kalsa.. Kako smo putovali javnim prevozom veliki problem je bio doći do planinarskog doma Luckner haus na visini 1918 m.. Na kraju smo išli pješke od Kalsa do doma.. Tu nam je domar objasnio da svibanj nije mjesec za osvajanje Grossglocknera, da ima puno lavina i puno ledenjačkih pukotina i da niti ne pokušavamo poći gore.. Uz to će zatvoriti dom jer živi u dolini i tamo se naveče spušta.. Predložio je da nas preveze u dolinu , da nam iznajmi sobe pa da sutra ponovo dođemo na planinu.. To nam se učinilo prekomplicirano poslije silnog pješačenja i mi smo odlučili prespavati u njegovom štaglju.. Dao je primjedbu da mu se to ne čini prikladnim za planinare takove klase.. Prostrli smo vreće, pokrili se slamom i jutro je brzo došlo.. Ujutro smo hrabro krenuli prema Hofman`s hute 2438m.. Na pristojnoj daljini od oko 100 m ukazao se skijaš na turno skijama.. Kod prvih provalija i pukotina smo zastali, a skijaš nas je sustigao.. To je bio naš domar koji je član gorske službe spašavanja i bilo mu je lakše nas pratiti nego nas kasnije tražiti po provalijama.. I sami smo uvidjeli da je uspon na Grossglockner za nas u svibnju nemoguća misija te smo ipak poslušali domara i vratili se.. Ipak slika Grossglocknera ostala je u nama duboko urezana te smo se vratili u jednom sedmom mjesecu.. Ovaj puta bili smo bolje ekipirani.. Opširnije:Grossglockner by Taliban (3797 m).. 26 Kolovoz 2013.. Hitovi: 747.. kolovoza u ranim jutarnjim satima krenula je put Hercegovina na šestodnevni izlet, točnije na „osvajanje“dva vrha masiva Čvrsnice i Prenja.. Cilj je bilo Pešti brdo (2039 m/nv), te najviši vrh Prenja Zelena Glava (2155 m/nv) i Otiš (2096 m/nv).. U pauzi između dva planinarenja organizirali smo rafting Neretvom, obilazaka podzemnog grada – Titovog bunkera, te posjeta glavnome gradu Federacije Sarajevu.. Sam start putovanja započeo je sa objektivnim kašnjenjem vođe puta, zaboravljanjem istoga na parkiralištu Hangara dva para planinarskih gojzerica.. Peh za pehom vođe puta trajali su sve do posljednjeg dana.. Sudbina !.. Autoputem sa tri kombija firme VAN preko Bosiljeva krenuli smo put Hercegovine.. Zaustavili smo se u Imotskome i razgledali njihovo predivno Modro jezero, osvježili se i popodne, dosta umorni, stigli u Risovac, mjesto polaska do doma Vilinac ispod Velikoga Vilinca.. Tada nastaju prvi problemi, doznajemo da su dva para gojzerica ostavljena na parkiralištu i zaboravljena ukrcat u kombi, te nemogućnost ostavljanja kombija u gustoj i pustoj šumi bez zaštite.. Dean odlučuje da će zajedno sa Nikolom ostati čuvati kombije, tako vođa puta dobiva gojzerice, a drugi je planinar srećom imao rezervne stare.. Ostanak i čuvanje kombija bila je mudra odluka, što smo ustanovili kasnije po dolasku u dom.. Kolona od 24 planinara krenula je put doma ispod Velikoga Vilinca.. Dan je bio bez ijednoga oblačka, temperatura 38 stupnjeva C, a uz samu stazu nailazimo nekoliko puta na snijeg.. Prekrasna priroda, ljepo i dobro markirana staza koja se postepeno diže kroz nekoliko kotlina do manjeg sedla, od kuda puca pogled na naš sljedeći cilj masiv Prenja i dolinu Neretve.. Jedan malo duži i strmiji uspon do velikoga sedla ispod vrha Velikoga Vilinca, otvara nam se pogled na Pešti brdo.. Impozantni masiv koji završava na desnoj strani sa najvišim vrhom Čvrsnice – Pločno (2228 m/nv).. Opširnije:Čvrsnica.. Više članaka.. Rafting po Neretvi.. Prenj.. Solunska Glava - Makedonija.. Stranica 1 od 5.. Početak.. Prethodno.. Slijedeće.. Kraj..

    Original link path: /index.php?option=com_content&view=category&layout=blog&id=22&Itemid=235
    Open archive

  • Title: Čvrsnica
    Descriptive info: Manji dio ekipe odmah produžuje na sam vrh, a veći dio odlazi potražit malo hlada i osvježenje „B“ vitaminom u dom.. U domu nas dočekuje izuzetno ljubazni domar Remzo uz baksu „B“ vitamina.. Vitamin uzimaju i oni koji su „zakleti“ protivnici i borci protiv predoziranja vitaminima.. Ekipa je stvarno heterogena, od 12 do 66 godina.. Iskusni vodič Kika znalački određuje tempo i ritam, ali ipak zbog enormne vrućine dosta nas dolazi dobro iscrpljeni nakon 3,5 sata hoda do doma.. Domar nas upoznje sa novom činjenicom da do Pešti Brda treba 5 sat i 5 sati za povratak, da je staza jako loše markirana, te uz silazak od 2 sata do kombija, procjenjujemo da bi to bilo previše za početak.. Remzo nas savjetuje da se spustimo u dolinu Diva Grabovica i do akumulacijskog jezera elektrane Grabovica.. Nakon kraće konzultacije starijih članova, odlučujemo da se prihvati Remzov prijedlog.. Uspostavljamo nekako gsm vezu sa Deanom, sljedi „tramak“ kombija na sasvim drugu stranu Čvrsnice, preko Vilinca i Jablanice, do 8 kilometara udaljenu dolinu od magistralnog puta Mostar - Sarajevo.. Nakon kraćeg odmora, nas 16 kreće na vrh udaljenoga 1 sat hoda od planinarskoga doma.. Na vrhu nas čeka prethodnica, a dvije planinarke odluče da ne idu na vrh, te  ...   na dolinu Diva Grabovica.. Temperatura se silaskom u dolinu penje do 39,8 stupnjeva C.. Silazak u dolinu trajao je gotovo 7 sati, uz visinsku razliku od 1600 metara.. Dean i Goran dočekuju nas u hladovini, organiziraju nam iznenađenje, kupanje u jezeru.. Zaustavljamo se u Jablanici, razgledavamo srušeni most, a ljubazni domaćin otvara nam vrata muzeja bitke za ranjenike iz II svjetskog rata i ako je radno vrijeme završilo.. Kratko nam objašnjava tijek bitke na Neretvi.. Robi dobiva novi radni materijal, nakon kratkog i letimičnog proučavanja, frustrirano izjavljuje da je već kod osvajanja Prozora (Rame), Sava Kovačević imao problema, što se po Robiju kasnije odrazilo na tijek bitke na Sutjesci.. Ekipa „zauzima“ kafić u zgradi muzeja, a lovransko/dražanski DJ Fedor bezuspješno pokušava puštati sa You Tube-a evergreene preko razglasa u kafiću.. Uzrok je loša internetska veza.. Pred večer dolazimo u Konjic i uz kraću potragu za agencijom Keno-raft, dolazimo u naš motel na tuširanje i zasluženi kraći odmor.. Večera u bašti Kenana, vlasnika agencije za rafting, kraća šetnja centrom Konjica, razgledavanje starog mosta iz turskog doba.. Slastičarnica sa kolačima „za bogove“ biva opustošena.. Odlazimo siti na spavanje!.. Sutradan je na rasporedu rafting Neretvom, te kasnije dogovoreni posjet Sarajevu, no o tome u nastavku.. II.. dio -..

    Original link path: /index.php?option=com_content&view=article&id=116&Itemid=277
    Open archive

  • Title: Rafting po Neretvi
    Descriptive info: Hitovi: 691.. Rafting po Neretvi 7.. 8.. 2013.. Jedan dio ekipe imao je već iskustva sa raftinga Tarom i sa nekih naših i slovenskih rijeka.. I ljepa i ružna iskustva.. Adrenalin je zajednički nazivnik raftinga.. I ova naša Neretvanska priča imala je pomalo svega od toga.. Rafting je bil na programu između dva planinarenja, točnije treći dan.. U pripremi ovog šestodnevnog izleta prvi kontakt uspostavio sam sa Kenanom Džumhurom, vlasnikom i skiperom firme „KenoRaft“.. Planirali smo dvije noći spat u dva planinarska doma (Čvrsnica - dom ispod Velikog Vilinca i Prenj - dom na Bijelim vodama); te tri noći sa sjedištem u Konjicu, motel Relax.. Doručke i večere imali smo u Kenanovoj bašti uz samu Neretvu.. Opuštena obiteljska atmosfera, dobra hrana i jako ljubazni ljudi!.. Ime Zuko Džumhur, pravim imenom Zulfikar, rođen je u Konjicu.. Današnjoj generaciji to ime ne znači ništa.. Mojoj je generaciji to bil sinonim za boema, putopisca.. Bio je i slikara i karikaturista.. Ljepe su to bile televizijske emisije sa njegovih putešestvija, posebno po bliskome istoku.. U to doba baš i nije bilo lako bit boem.. Tatjana mi je pred neko vrijeme posudila Zukinu knjigu pod naslovom „Pisma iz Azije“, podsjetila me na njega.. Zašto sve to spominjem? Keno je rođak Zukin.. Svijet je malen !.. Crnogorska rijeka Tara je biser! Dva dana raftinga Tarom iz 2009.. godine bila su fantastična.. U ta dva dana prešli smo 86 kilometara rijekom.. Prema raftingu Neretvom imao sam dozu skepticizma.. Dužina raftinga je 18 kilometara, od Glavatičeva do ušće Rakitnice u Neretvu.. Vrijeme potrebno za to je nešto više od 3 sata, uz kupanje i zabavu na samoj rijeci.. No Neretva, osim po dužini raftanja, po svemu je al pari sa Tarom.. Ništa manje adrenalina, naprotiv, adrenalina sabijenog u puno kraće vrijeme, visoke litice kanjona, predivna priroda.. No, homo redom ! Nakon obvezatne jutarnje kagfe u Kenonovoj ulici, odlazimo na doručak u baštu.. Nakon doručka započinje odabir neoprenskih odjela, kaciga i sigurnosnih pojaseva, te gumene obuće za raft.. I tu počinje prvi problem vođe puta ovog izleta.. Sva obuća poredana je uza zid kuće u bašti.. Odabir nije jednostavan, nema dovoljno velikih brojeva i vođa puta nalazi spas u ljepim i udobnim „japankama“.. Svi se smještamo u kombije i onda nastaje strka.. Lorena prijavljuje krađu i nestanak svojih japanki prestižne marke Havainas.. Ne krećemo dok se ne nađu Lorenine japanke.. Netko joj je ukrao japanke.. Nakon kraćeg komešanja vođa puta se prijavljuje i nesporazum je razriješen i ustupljeno mu je eskluzivno pravo korištenja istih za cijelo vrijeme raftinga..  ...   iz kamena gotovo u razini rijeke, čija voda ima učinak „muške vode“.. Vođa puta donosi odluku da njemu to ne treba i jedini iz rafta nije popio gutljaj ljekovite vodice.. Opet velika greška.. U jednom momentu, na djelu rijeke koji je miran bez valića, raftovi mirno klize, približava nam se susjedni raft i Nikola potegne Deana u vodu.. Dean završava pod raftom, ali vještim manevrom ponovno sjeda na svoje čelno mjesto našega rafta.. Nižu se brzak za brazakom, tok rijeka se sužuje i stvara kanjone sa jako visokim liticama.. Slapova i pritoka je jako puno.. Još jedno zaustavljanje i kupanje prije završnoga spusta.. Razdragani smo svi, ljepo nam je, atmosfera je gotovo dječja.. Svi se puštaju brzacima rijeke i plutaju u prslucima za spašavanje.. U našem raftu Keno upozorava da sada dolazi najopasniji brzak, buk.. Da je potrebno veslati svom snagom da se preleti preko njega, da u trenutku prolaza dolazi do „lomljenja“ rafta, ali da to traje djelić sekunde.. Zucker kommt zu letzt! Zaveslali smo svom snagom, uletjeli smo u brzac i kod „lomljenja“ rafta vođi puta dolazi „krađa“ japanki prestižne marke Havainas i ne pijenje muške vode na naplatu.. Desna noga sa japankom izvlači mu se iz sigurnosnih špagi na dnu rafta, biva katapultiran u zrak, tijelom udara u prednji dio čamca, silina udarca ga odbacuje ponovno u zrak, raft prolazi dalje, a vođa puta udara glavom u stijenu.. Sreća da smo va Bosne.. Glava je osnovno oruđe.. Bez posljedica od udraca glavom va stenu, lijevom se rukom drži za mahovinom pokrivenu stijenu, u desnoj ruci drži veslo, noge mu drži i poteže struja brzaka i ne da mu da ih privuče k obali, a japanka s desne noge odlazi u nepovrat Neretvom.. Šteta japanke ! Ahcident je srećom prošal bez posljedica, ne zna se što bi bilo da je bilo kojim drugim dijelom tijela udarena stijena, ali za japanku ni bilo spasa.. Nešto niže od tog brzaka ponovno počinje bacanje u rijeku, plutanje do mjesta gdje se svi nalazimo.. Svi se zabavljamo, pa i vođa puta kome baš i ni do smeha!.. Odplutali smo još desetak minuta nizvodno, izvlačimo raftove na obalu, odnosimo ih na prikolicu i odlazimo na ručak, naravno u Keninu baštu!.. Po završetka ručka zaključujemo da imamo još cijelo popodne pred sobom, da je glavnograd Federacije B i H na samo 42 kilometra od Konjica.. Srećom da imamo Deana i da bez problema prihvaća neplanirani izlet u Sarajevo.. O tome i cijelom putu do i od Hercegovine u posljednjem nastavku putopisa.. III.. dio -..

    Original link path: /index.php?option=com_content&view=article&id=114&Itemid=275
    Open archive

  • Title: Prenj
    Descriptive info: Hitovi: 840.. PRENJ – Zelena glava (2155 m/nv) i Otiš 2098 m/nv).. Planina Prenj, usudio bih se reć, za naše je susjede mitska planina! Listajući u pripremi ovog izleta web stranice i razne blogove, svugdje opisi i slike te planine koje te jednostavno mame da se uputiš na nju.. Davne 1981.. prvi put mi je o njoj sa ushićenjem pripovjedal, danas pokojni, veliki opatijski planinar Boris Križan.. Želio sam proplaninarit Prenjem.. I nakon 32 godine ta mi se želja ispunila.. U četvrtak 08.. kolovoza uputili smo se u popodnevnim satima prema skijalištu Rujište, udaljenom 80 kilometara od našeg sjedišta u Konjicu, a u pravcu Mostara.. Naš je cilj tog dana bio planinarski dom na Bijelim vodama.. Prethodno rashlađeni vodom Neretve, te tog jutra boravkom u klimatiziranom Titovom bunkeru, lakše se podnosila enormna vrućina, koja je vladala i toga dana.. Staza do doma na Bijelim vodama većinom prolazi gustom šumom, tako da nismo osjećali visoku temperaturu zraka.. Trebalo je savladati 650 m nadmorske visine.. U središnjem dijelu staze naišli smo na žute plastične trake i table, koje te upozoravaju da je neposredna okolina staze minirana.. Jako neugodan osjećaj opasnosti u tako divnoj prirodi! Povremeno staza izlazi iz guste šume i na tim djelovima raste jako visoko raslinje sa ljepim cvjetovima.. Izlaskom iz jedne povisoke kotline dolazimo na zaravan na kojoj je smješten dom, a tamo negdje u daljini ukazal nam se impozantni masiv Prenja.. Trebalo nam je nešto više od 2,5 sata da stignemo do doma.. Dočekuje nas domaćin Sead, inače predsjednik planinarsko - smučarskog društva Prenj iz Mostara.. Ljepa je zgrada doma.. Ispričava se zbog uvjeta smještaja, dom je još uvjek u završnoj fazi obnove.. Nema struje, plin im je nestal, pa nan se večera kuha na vatre pored doma.. Lepo diši „kalandraka“ – kompir gulaš!.. Uz sam dom je šterna, ofriškujemo se i peremo čekajuć večeru.. Spustila se noć.. Gradska deca sigurno ne znaju kako izgleda mrkla noć va šume.. Mir i tišina.. Va dnevnen boravke naše dame poslužuju cjelu ekipu va mrake kojega probijaju čeone lampe i male svjeće postavljene po stolovima.. Krasna atmosfera, romantična, lagani žamor i izuzetno ukusna večera.. Ni va „Plaven podrume“ ni boje.. Nataša opet ji samo jabuki i zobene pahuljice.. Vođa puta donosi mudru  ...   vodom.. Obskrbili smo se neophodnom vodom i nastavljamo prema cilju.. Polako se budi dan, vrhovi Prenja još su jako daleko.. Kika opet znalački vodi cjelu ekipu jednoličnim, al efikasnim tempom.. Nižu se dolina za dolinom, malo dole, pa malo više gore i tako stalno.. Krajolik je pravi alpski, put nas vodi između dva stjenovita masiva.. Sunčeva svjetlost se osjeća, ali nije direktno na našoj stazi.. Štite nas visoke litice s istočne strane.. Nebo bez i jednoga oblačića.. Rano dizanje donjelo nam je toliko potrebnu svježinu za završni uspon.. Tek zadnjih sat do vrha Zelana glava izloženi smo suncu.. Kako smo se postepeno približavali cilju, tako se ispred nas pojavljivao sve viši i viši završni greben Prenja.. Zastane ti dah od snage i ljepote.. Čovjek mora osjećat strahopoštovanje.. Završni uspon je gotovo okomit, staza nas odvlači na desnu stranu i prečenjem grebena Otiša dolazimo do sedla.. Prekrasan pogled na pređeni put i na drugoj strani na istočnu Hercegovinu.. Za točno 3 sta i 50 minuta svih 26 planinara dolazi na vrh Zelene glave.. Silazak natrag do sedla.. Denis, Tatjana, Dean, Kopriva, Kika, Mateo i pisac ovog članka ostajemo na sedlu, a 19 veličanstvenih kreće na Otiš.. U međuvremenu Tatjana ustanovljuje da u vodi koju smo jutros u mraku natočili plivaju mići crvi.. Umjesto B vitamina, sada dobivamo bjelančevine.. Ni to nije loše.. Povratak nije ništa laganiji nego sam uspon.. Sunce nemilice prži.. U koloni dolazimo ponovno do vode uz dom, ponovno punimo vodu, ali sada sa garzom zbog bjelančevina i dolazimo do doma, gdje nas Sead čeka sa ručkom, čajem i iznenađenjem – kolačima.. Rahatluk, tulumba, gurmašica.. Pozdravljamo se sa Seadom, krećemo put Rujišta.. Dolazimo do kombija, raspremamo se.. Dean prvi napušta bojište, odlazi u obližnju oštariju.. Zov vitamina B.. Cjela ekipa žurnim korakom kreće za njim.. Ljubitelji B vitamina otkrivaju dosad neponti B vitmin pod nazivom Jelen.. Životinja čudno djeljuje na ljude.. Tamara sva u panici, a nakon 2 Bvitaminska jelena, panično traži novčanik, osobnu iskaznicu, ruksak, torbu, klobuk.. Naravno, sve je bilo va kombije.. Nakon 10,5 sati pješačenja i pređenih 30 kilometara, dolazimo u baštu uz Neretvu u Konjicu na večeru.. Pita zeljanica i krumpiruša je na meniu.. Kratka šetnja gradom.. U gradu mravinjak, no o tome u nastavku putopisa.. IV..

    Original link path: /index.php?option=com_content&view=article&id=115&Itemid=276
    Open archive

  • Title: Hecegovina i Bosna
    Descriptive info: 27 Kolovoz 2013.. Hitovi: 762.. Boravak u Hercegovini svih šest dana bil je ispunjen cjelodnevnim aktivnostima.. I dolazak i odlazak nisu bili niš manje atraktivni i manje ispunjeni, nego sami pohodi na masive Čvrsnice i Prenja, te rafting.. Prvo zaustavljanje na kavu bilo je u Macoli, odmorište na autoputu prema jugu, uz obvezatno slikanje uz balzamiranega medota.. No, veći odmor i lunch paket bil je u Imotskom.. Stali smo na vrhu mjesta, uputili se pogledat Modro jezero, uz Crveno, sinonim gradića Imotskega.. Zastaje dah od ljepote prizora.. Tu ustanovljujemo da se više manje svi snabdijevamo planinarskom opremom kod istog dobaljača – Intersport McKinley, slikamo ih za staklenik.. Spuštamo se u centar mjesta, ručamo iz naših robnih rezervi.. Temperatura zraka jako je visoka, najava za nešto ča će nas pratit cijelo vrijeme našeg boravka u Hercegovini.. Krećemo u pravcu Risovca i Blidinjskog jezera.. Kratko se zaustavljamo, slikamo se uz jezero i krećemo dalje na polaznu točku za uspon do doma i vrha Veliki Vilinac.. Drugi dan, a nakon spuštanja u dolinu Diva Grabovica, zaustavljamo se u Jablanici, posjet muzeju „Bitka na Neretvi“ uz kratki sat povjesti o jednoj od proučavanijih bitki iz II svjetskog rata.. Bitka koja se izučava i predaje i na američkom vojnom učilištu West Point.. Temepratura je paklena, piće Radler popularno je i u Hercegovini, a kreće se i na prve ćevape, naravno uspješno.. Po završetku raftinga trećeg dana, Vijeće mudraca zaključuje da je glavni grad Federacije jako blizu i da bi bilo šteta ne vidjeti ga, oćutit duh orjenta.. Moje uspomene iz Sarajeva su već izbljedile.. Davno je to bilo, pred više od 22 godine, kada sam zadnji put bil na baščaršiji.. Šetnja i nostalgija za mladosti pomalo me preuzimala.. No, to više ni grad iz mojih uspomena.. Po mnogo čemu je drugačiji, a opet isti.. No, preustil san se šetnji, bozi, kafgi, kolačima iz snova, uz nezaboravnu baklavu.. Rasuli smo se po uličicama u manjim grupama, obilazili trgovinice, kupovali sitne poklončiće za doma, a neki su probali pušit i nargilu, a ki videt  ...   elite jednako iste! Vrlo ljubazan časnik potrudio nas je provest objektom, pokazat najinteresantinije djelove.. Objekat koji može izdržat atomski udara, gdje 350 ljudi u dubini od 180 metara pod zemljom preživi autonomno 6 mjeseci.. Tu su telefonske linije sa svim tadašnjim glavnim gradovima republika i autonomnim pokrajinama, sa svim sličnim i inim objektima.. Klima i danas besprijekorno radi i neophodna je za opstanak objekta.. Tu su sale za sastanke, spavaonice i sanitarni objekti, operacione sale, zubarska ordinacija, jednom riječju - mali grad.. Posljednji dan, dan povratka bil je rezerviran za posjet Mostaru i Međugorju.. Na zapadnoj obali Neretve još su jako vidljivi tragovi iz nedavne prošlosti.. Izbušene fasade i ruševine.. Prvo ča upada u oči je disproporcija cijena u odnosu na Jablanicu, Konjic i Sarajevo.. Tu se utjecaj turizma i brojnost stranaca jako osjeća.. Komercijalizacija na svekumu koraku.. Šetamo malim mahalama starega grada, a „padaju“ turska ( odnosno Bosanska kako bi rekal Sead iz Bijelih Voda) kagfa i nezaobilazna baklava.. Izlaskom iz Mostara i vožnjom dolinom Neretve, nižu se plantaža za plantažom vinograda čuvene hercegvačke sorte grožđa i vina Žilavka.. Tu na temu području sigurno ni problem sa sladkorom va grozju.. Kako smo se počeli dizat i napuštat dolinu Neretve, pogled na vinogradi se je lepši.. Dokle god pogled seže vide se beskonačni redi vinove lozi.. Međugorje je košnica i u sred podneva i po nesnosoj vrućini gužva je.. Impozantna je crkva Svetega Jakova, čija dva zvonika dominiraju mjestom.. Kratko smo razgledali samo mjesto.. Žal nan je ča nimamo više vremena, za obilazak mjestra ukazanja treba nekoliko ur.. Posebna je atmosfera ka vlada mestom.. Treba doć ponovno i na miru provest tu celi dan.. Mladi zagorci usred restorana sopu na gitare i tiho kantaju.. Pomalo neobična atomosfera.. Napuštamo Međugorje i par kilometar pred graničnen prelazon nailazimo na oštariju s velun terasun, i na janjca kega upravo skidaju sa ražnja.. Nastavak je logičan.. Nakon gotovo dve ure gozbe, pasujemo granicu, spuštamo se na autoput i uz kraća zaustavljanja, va Hangare smo na 10 večer.. Hercegovačka avantura je finila!..

    Original link path: /index.php?option=com_content&view=article&id=118&Itemid=278
    Open archive

  • Title: Planik by Kopriva
    Descriptive info: 100 komada na Planike by Kopriva.. 16 Svibanj 2013.. Hitovi: 1064.. by Robert Koprivnjak.. Ove godine se vrijeme poigralo sa organizatorima pohoda „100 ženskeh na Planike“.. Originalni plan kega nismo misleli minirat bil je da se gre 10.. 03.. Ali snijega je bilo iznenađujuće puno skoro do polovice travnja, pa nismo forsirali (da padne Prozor).. Onda je 2 vikenda bila kiša i tako smo se dokoturali do ove nedjelje – 5.. 05.. Uz kvalitetan „gerila“ marketing uspjeli smo skupiti točno 101 dušu koju smo s 2 busa i 2 kombija prebacili na Pokon oko 8.. 30.. Tamo nas je čekala ekipa iz PD Strilež, te kvalitetni kadrovi iz GSS-a.. Kolonu su predvodili Veliki šef i mali 6 godišnji Niko, koji još ide u Matuljski vrtić, a nakon njih brdo cura iz Matuljske škole pod budnim okom profesorice Gordane.. Nastavak kolone je bio vrlo šarolik – uz pripadnice ljepšeg spola našao se i pokoji uljez u vidu pripadnika jačeg spola.. Naša lista je prava proeuropska – 72 žene i 29 muškaraca.. U kvalitetno tempu smo došli do prve okrijepe gdje smo se odmorili 15 – minuta , nadoknadili malo vitamina i obavili neizbježno dreniranje mjehura.. Tu je GSS imao prvu intervenciju, jednu gospođu koja  ...   Sl 3 Milenijska na vrhu Planika.. Spust prema Koritima smo odradili studiozno i kvalitetno bez gubitaka.. Mnoštvo žena kontrolirali su gamsi iz grupe B koji su kao sredstva veze koristi radiostanice, tako da je zrakom odzvanjalo TIRURIRU.. SOKO ZOVE ORLA.. PRIJEM.. i slične fore i fazoni.. Kad smo došli blizu Korita javili smo se šefu (da se kuhinja pripremi za naš dolazak) i produžili korak.. U odboru za doček bili su Mići Šef i Taliban te članovi off road kluba koji su odradili veliki dio logistike.. Slijedećih pola sata čulo se samo mljackanje i zadovoljno mrmljanje.. Kad smo slistili maneštru i krenuli u nadoknadu B vitamina nad Korita su se nadvili sivi oblaci i prve kapi kiše.. To je bio znak da se pokrenemo, odradimo još jedno slikanje i krenemo put Brgudca.. Sl 4 Korita.. GSS je imao još jednu lakšu intervenciju (jednu mladunku su uhvatili grčevi) , tek toliko da ostanu u formi i zasluže dnevnicu.. Svi napori uloženi u organizaciju su se na kraju isplatili kad smo vidjeli ozarena lica 101 učesnika akcije.. Sen je bilo lepo i si su jako zadovojni.. Na kraju veliko hvala svima koji su pomogli u organizaciji pohoda, te svima koji su se odazvali i učestvovali..

    Original link path: /index.php?option=com_content&view=article&id=108&Itemid=271
    Open archive

  • Title: Nanos by Kopriva
    Descriptive info: Nanos - 11.. 11.. 2012.. 19 Studeni 2012.. Hitovi: 1275.. by Robert Koprivnja.. k.. Crni oblaci nadvili su se nad pohod na Nanos , planiran za Martinje 11.. , organiziran pod kodnim imenom „Mokri pohod“.. Prognoza za nedjelju bila je loša, ali neuništivi duh Rudeta i Tedija rastjerao je oblake i najmanju sumnju da se pohod odgodi.. Jedna frakcija je čak otplesala kišni ples s ciljem prizivanja kiše , u nadi da će se ići samo na dobru kapljicu u Vipavsku dolinu.. Bilo kako bilo u poluoblačno (a za neke polusunčano) nedjeljno jutro u 7:00 , skupila se ekipa od 21 planinara koji uskočiše u 3 kombija i krenuše ka Nanonosu.. Ovaj puta u pitanju nisu bile 3 skupine , već je to bila jedna ekipa – „Vinske mušice“.. Naš prekrasni bijeli kombi vozio je Bero , a do mene je sjeo Shumacher i avantura je mogla započeti.. U kombiju je atmosfera bila na visini , vicevi i dosjetke su frcale na sve strane.. Na dnevnom redu bio je sat povjesti – zgode i nezgode Veličanstvenog Sulejmana u njegovu haremu, a imali smo i jednog planinara koji planira osnovati svoj harem.. Slika 1 Vesela slika pred početak uspona.. Nakon što smo iskoristili prvu foto oportunity , okupani zubatim suncem krenuli smo ka Nanosu.. Vodstvo je preuzeo Rude , u narodu poznat kao Sv.. Rude zbog genijalnog osjećaja za tempo.. Hodali smo lagano i usput čavrljali dok se Sv.. Rude nije umorio (nažalost).. Nakon toga su se  ...   zbrku u zaprimanje naruđbi i kuhinju koji je kvalitetno sikoritio Mići šef , a piscu ovih redaka je brada narasla za 3 mm dok je dočekao svoj štrudel.. Naš Shumacher je stigao zadnji , jer je izabrao lošu taktiku (morao je često u boks) , a na kraju mu je trebalo 5 minuta gledanja u sunce da bi skupio snagu za ostatak utrke.. Slika 3 I Slovenci imaju inspriraciju prilikom markiranja (a ne samo Paris i Klaudio).. Slika 4 Jumačka slika ispred Vlajkove koče pri Nanosu.. Nakon okrijepe , uslijedio je spust koji nije bio naporan.. Čak je i bura malo pomolala.. Već negdje pri kraju su Tedi i Sandro demostrirali napredne tehnike planinareske yoge.. U pitanju je položaj junaka ili viraasana koji služi za skupljanje snage za obračun s medvjedom ukoliko ga sretnete u planini , a može poslužiti i za skupljanje snage sprint i predaju medvjedu bez borbe.. Slika 5 Položaj junaka 1 i 2.. U zadnji čas smo stigli do kombija jer je počela kišica (u 13 sati , prema prognozi) , a potom i pljusak koji smo dočekali u konobi u selu Manče.. Slika 6 Bez besed – slika govori više od 1000 riječi.. Tamo smo degustirali kvalitetne proizvode.. Nakon reda pancete i pršuta prešli smo na degustaciju vina našeg ponosnog domaćina.. Probali smo Pinelu, Prepih.. i još 5 drugih crnih i bijelih vina.. Schumacher je curama podijeli cvijeće , a mi smo nakon druženja u dobrom raspoloženju krenuli put naših najdražih Matulja..

    Original link path: /index.php?option=com_content&view=article&id=72&Itemid=257
    Open archive



  •  


    Archived pages: 260