www.archive-hr-2014.com » HR » L » LISINA

Choose link from "Titles, links and description words view":

Or switch to "Titles and links view".

    Archived pages: 260 . Archive date: 2014-09.

  • Title: Najava - Velika Raduha i Olševa
    Descriptive info: Nalazite se ovdje:.. Obavijesti.. 23 Lipanj 2014.. Hitovi: 322.. VELIKA RADUHA (2062 m) i OLŠEVA (1929 m).. 12.. I dan.. Bukovnik - Velika Raduha - Durce.. ZP (.. prva grupa.. ).. Penjački put.. ZZP (.. druga grupa.. Velika Raduha - koča na Loko - koča na Grohotu (spavanje).. = 6 h hoda.. II dan.. Koča na Grohotu - Govca (Olševa) po greben - Govca - Solčava.. = 7 h hoda.. Cijena prijevoza 150,00 kn.. Prijave na mail pd lisina..

    Original link path: /index.php?option=com_content&view=article&id=136:najava-velika-raduha-i-olseva&catid=25:obavijesti&Itemid=152
    Open archive

  • Title: Čestitke pobjedniku !!!
    Descriptive info: 19 Travanj 2014.. Hitovi: 236.. Prvo mjesto - Istra trail - 65 km..

    Original link path: /index.php?option=com_content&view=article&id=135:cestitke-pobjedniku&catid=25:obavijesti&Itemid=152
    Open archive

  • Title: Kućica od leda by Taliban
    Descriptive info: 02 Kolovoz 2014.. Hitovi: 136.. Kućica od leda story.. Osamdeset i neke je u Bjelovaru pao veliki snijeg.. Monteri su mi došli na posao, ali ih nisam imao kamo poslati.. Odlučio sam da se probijemo do planinarskog doma Bilogora na Kamenitovcu i tamo napravimo iglu.. Uz pomć 5-6 pari majstorskih ruku iglu je brzo rastao.. Jedni su sjekli mokri snijeg i stvarali ledene opeke, a drugi su pažljivo slagali zidove i spajali ih kao Eskimi.. Nešto lopata smo ponijeli sa sobom iz Elektrometala, a nešto nam je dao stari domar Franjo Mihoci.. Nismo imali projekt ledene kuće, ali smo prema sjećanju iz Enciklopedije moderne znali osnove.. Imali smo i jednu konstruktivnu gršku.. Ulaz u iglu smo napravili sa sjeverne strane.. Iglu smo smjestili između planinarskog doma i žičare koju je osmislio Franjo Puškadija.. U to doba Bjelovar je uhvatila manija skijanja i dosta Bjelovaraca dolazilo je nakon posla na skijanje na planinarac.. Germa, koji se popeo na Grossglockner u gaćama, i ja odlučili smo prespavati jednu noć u našoj ledenoj nastambi.. Za to smo se trebali dobrano pripremiti.. Opskrbili smo se se sa PVC karamatima, alpinističkim vrećama za spavanje, 2 litre vina i plamenikom.. Ekipa je dugo u noć kartala u domu i svi.. su jedva čekali da  ...   mjesta za spavanje i tamo smo pružili karamate i vreće.. Odmah smo upalili plamenik i počeli kuhati vino.. Nije nedostajalo ni klinčeka ni cimeta.. Upalili smo i svijeću da vidimo što radimo.. Od topline disanja, svijeće i plamenika po unutrašnjem zidu iglua cijedile su se kapljice i datno poravnavale neravnine u ledenoj opec.. Nakon prve litre počelo nam se drijemati, ali smo primjetili da kroz naš sjeverni ulaz dobrano puše i nosi snijeg.. Stavili smo na ulaz šatorsko krilo i spriječili sjeverac i snijeg da ometaju naš boravak u bivaku.. San nas je pomalo hvatao, no u zadnji čas smo primjetili da smo ostali bez kisika budući je novi snijeg zatrpao ulaz pokriven šatorskim krilom.. Kad smo i to riješili san je polako savladao naša tijela.. Negdje oko 4 sata Germi je bilo hladno te je izašao van, upalio žičaru i skijao se do jutra po novonapadalom snijegu.. Ja sam spavao do 7h kad nas je domar Franjo ponovo pustio u dom.. Dopodne smo imali i posjetiteljice koje je zanimala unutrašnjost iglua, no tu smo uslugu naplaćivali.. Sa prvim toplim danima naša kuća od leda se otpila, a ja se s radošću sjećam kad su Blelovarci u velikom broju skijali na svom skijalištu.. Slike su posuđene sa Googla..

    Original link path: /index.php?option=com_content&view=article&id=138:kucica-od-leda-story&catid=22:putopisi&Itemid=285
    Open archive
  •  

  • Title: Risnjak by Taliban
    Descriptive info: 09 Studeni 2013.. Hitovi: 582.. Saga o Risnjaku by Taliban.. Risnjak i ja se volimo javno.. Risnjak je, za mene Podravca, izgledao kao prava planina, imao je svoj dom i svoj vrh.. Bio je nekako sam.. I ja sam takav.. Jedan od razloga radi čega sam često dolazio je i domar Vlasto koji je vladao domom osamdesetih godina.. Dosta praznika i vikenda završili smo upravo na ovoj planini.. Tako smo jedan praznik na kraju studenog odlučili provesti na Risnjaku.. Javili smo se Vlasti da dolazimo, ali se nismo konzultirali sa Sijerkovićem.. Oko Karlovca nas je već pratila snježna oluja.. Imali smo Zastavu 101 i Zastavu 125 S i nije nas bilo strah.. Taj dan smo morali prespavati u motelu na jezeru jer je Vlasto rekao da bi bilo pametnije krenuti u osvajanje ujutro.. Jezero je bilo zaleđeno, a mi smo u motelu iznajmili jednu sobu i kroz prozor se ukrcali svi iz 3 auta.. Ujutro smo teškom mukom po zaleđenoj cesti izašli sa obale jezera i došli do Gornjeg Jelenja.. U ona stara vremena tamo je radila oštarija gdje smo se zagrijali i popili čaj.. Snježna vijavica bješnjela je svom svojom snagom.. Nakon što smo čekali neke izviđače iz Zagreba koji su se također najavili, odlučili smo usprkos svemu krenuti ka domu.. Vlasto je bio sa nama.. Nakon pola sada hoda naišli smo na promrzlu kolonu izviđača koji su se po magli, snijegu i vijavici sami odlučili poći na Risnjak.. Naravno da su zalutali i dobro se smrzli.. Sige su im visile sa lica.. Kad su vidjeli kakve su gubitke pretrpjeli u sat vremena hoda, odlučili su se predati i vratiti nazad u Jelenje bez obzira što su sada imali sa sobom domara i jednu ekipu junaka bez trunke straha.. Što smo više ulazili u šumu nevreme je bilo sve gore, magla sve gušća I snijeg sve obilniji.. Bilo je starog snijega, novi se brzo taložio, tako da smo duboko upadali do “šlica”.. Čelni planinar se stalno mijenjao jer je stvarno bilo naporno prtiti snijeg.. Skupina je bila homogena i svi su se u istom tempu i ritmu probijali kroz snježne zapuhe i nanose.. Nešto je teže bilo “planinaru” iz Pule kojem su rekli da je do doma 20 minuta te je ponio putne kovčege pune stvari.. Veliku sigurnost pružao nam je Vlasto koji je tuda prošao stotinjak puta.. Nakon 5 sati hoda u dobrom raspoloženju stigli smo do doma i proslavili uspjeh.. Prva dva dana snijeg je padao i padao, kao lud, dan I noć te je prekrio nisko raslinje I klekovinu.. U domu je bilo hrane, drva i pića tako da  ...   Jedina veza sa svijetom bila je radio stanica koja se mogla dobaciti do skladišta trupaca u nekoj drvnoj industriji u okolini.. Javili smo tamo da smo dobro i zdravo, da je snijeg dubok, te da su temperature jako niske i da ćemo odgoditi povratak za koji dan.. Kako je čuvar koji je primio našu poruku imao govornu manu dosta dugo oteglo se sricanje imena, prezimena i broja telefona svakog od nas.. On je tu poruku prenio miliciji koji su zvali doma.. I to je izgledalo ovako: halo, halo, imate li vi koga na Risnjaku? Halo, oni se neće vratiti, zatrpao ih je snijeg.. Živi su.. U drugom javljanju čuvar je prenio pitanje koje nam je poslala milicija: što radimo gore u zimi?.. Kulminacija cijele te avanture zbila se u kuhinji.. Kako smo imali vrlo malo rezerve kruha, budući da nismo planirali ostati toliko, preostali kruh sam kao vođa ekipe rezao ja.. Ocrtao sam na kruhu linije rezanja kako bi svatko dobio jednu šnitu.. Kad sam počeo rezati prišla mi je jedna planinarka širokih kukova, blago me očešala i zaželjela deblju šnitu.. Vjerojatno sam joj i dao jer na kraju nije bilo šnite za mene.. Ja sam pokupio mrvice sa stola i nasuo ih na mesni doručak kojih smo imali u izobilju.. Slijedećeg dana vrijeme se smirilo, temperatura popela i mi smo se za 5 sati hoda spustili do oštarije na Gornjem Jelenju.. Tamo su nas čekala naša dva auta za Bjelovar i jedan za Pulu.. Usprkos svim našim nastojanjima stojadin nije uspio upaliti, smrznuo se na tim temperaturama.. Odlučili smo ga šlepati po ledu do Bjelovara.. Naravno bio je pun planinara i opreme.. Odozada u autu je bilo zima za crknut.. Ja sam izašao u Delnicama, ušao u grijani autobus i sretan slatko zaspao do Zagreba.. A Vlasto ? Vlasto Katić je živio u Delnicama i gotovo cijele godine opsluživao dom.. Svirao je gitaru, bio je zabavljač, kuhar, prirodnjak, entuzijast, radnik, organizator, šerpa (na ramenima je izosio svu hranu, pijaču i drva do doma).. Družio se sa medvjedom Đurom koji mu je reciklirao odlagalište smeća.. Imao je magaricu Luciju koja je često štrajkala pa je i nju morao ponekad nositi.. Jednom sam mu doveo gimnazijalce iz Bjelovara koji su povjerovali da u dolini Lazac ima nogometno igralište, drugi put sam mu doveo studente Veterinarskog fakulteta sa kojima je lovio puževe po Risnjaku i spremao sa žgancima.. Jednom sam mu doveo svog sina od 2 godine sa kojim je plesao u domu.. Jednom je, nisam stigao, umro je puno prerano.. Ostali smo sami Risnjak i ja.. taliban.. p.. s.. slike su posuđene sa Google..

    Original link path: /index.php?option=com_content&view=article&id=125:risnjak-by-taliban&catid=22:putopisi&Itemid=282
    Open archive

  • Title: Grossglockner by Taliban
    Descriptive info: 01 Rujan 2013.. Hitovi: 929.. Grossglockner by Taliban.. Ovo je moja porculanska vaza koju sam sastavio od stotinjak komadića sjećanja i zalijepio Google ljepilom.. Nakon domaćih planina došlo je vrijeme da izađemo u Evropu, da srušimo svoje rekorde.. Za to nam je trebala dodatna oprema : dereze, cepini, prsluci i konopi.. Nismo imali neka saznanja o toj opremi ,ali mislili smo da ćemo to lagano obaviti.. Krenuli smo na Grossglockner 3797 m čije ime proizlazi od njegovog oblika „veliko zvono“.. Usput smo stali u neki dućan planinarske opreme u Austriji da se opremimo.. Ja sam za sebe tražio dereze veličine 43 kolika mi je bila cipela no saznali smo da postoje dereze dviju veličina i da se mogu poštimati prema veličini cipele.. Kupili smo 4 muške i 3 ženske dereze.. Saznali smo i to da ima više vrsta cepina, velikih i malih, zakrivljenih i ravnih.. Kupili smo 4 plava cepina Stubai i 3 roza cepina Cassin.. Mislio sam da se planinarski prsluci zovu po ženskom rublju pa sam pružio ruke kad mi je prodavač pokušao namjestiti prsluk.. Ne gospodine prsluk se ne oblači sprijeda već straga.. Nekako me je nabrzinu uvjerio.. Probavao sam prsluk na debelu pernatu jaknu , no on je protestirao i tvrdio da prsluk mora biti uz tijelo kako bi ga bolje držalo pri nesreći.. I u to me uvjerio.. Odabrao sam tanje konope jer mi se činilo da ih je lakše nositi no on je opet protestirao.. Tvrdio je da za navez trebaju deblji konopi.. Opet smo popustili i kupili njemu za volju po 20m debljeg konopa za navez.. Kod karabinera nismo grješili.. Lijepo nam je to spakirao i naplatio no vrag mu nije dao mira te je upitao kamo namjeravamo ići.. Bilo je to oko 1.. svibnja i mi smo se uputili na Grossglockner.. Kad je to čuo i kad je vidio koliko poznamo opremu izletjelo mu je „mislim da za to još niste spremni“.. Usprkos njegovom mišljenju ipak smo se mi za prvi svibanj uputili na Grossglockner.. Na Grossglockner se može iz više pravaca no najpoznatiji su iz Heiligenblut-a preko ledenjaka Pasterze i iz Kalsa preko ledenjaka Kodnitzkees.. Naravno da smo odlučili da nećemo ići preko velikog ledenjaka Pasterze, nego okolo preko Kalsa.. Kako smo putovali javnim prevozom veliki problem je bio doći do planinarskog doma Luckner haus na visini 1918 m.. Na kraju smo išli pješke od Kalsa do doma.. Tu nam je domar objasnio da svibanj nije mjesec za osvajanje Grossglocknera, da ima puno lavina i puno ledenjačkih pukotina i da niti ne pokušavamo poći gore..  ...   kući u Austriji.. Staza nije bila opasna, nije bilo lavina, padalina i ledenjačkih pukotina.. Najdivljiji smo bili mi koji nismo rezervirali smještaj u domu pa smo morali čekati da se smjeste civilizirani Austrijanci.. Dom služi samo za uspone i ne može se prespavati u povratku.. Bio je pun planinara željnih avanture.. Prvi usponi na Grossglockner bili su 1800 g.. u organizaciji biskupa Salm-Reifferscheidt-a.. Kako se među prvim penjačima spominje Valentin Stanić i ako znamo da su četvorica stolara pripremala teren za uspon ekipe svećenika sad znamo za slavnu planinarsku prošlost našeg stolara Stanića.. Krenuli smo u jutro po lijepom vremenu i da nije bilo silnih planinarskih grupa uspon ne bi predstavljao neku poteškoću.. Ovako smo se morali sklanjati grupama koje su silazile, čekati planinare-turiste koji su se kretali u navezima.. Ipak dolazak na vrh i veliki čelični križ izbrisao je te nevažne sitnice i napunilo dušu srećom i ponosom koju je izazavao uspon na 3797m.. Dosta smješno izgledao je naš planinar kodnog imena „Germa“ u kratkim hlačama u odnosu na zavezane i do vrata dobro opremljene turiste.. Prvi križ postavili su upravo naši stolari no on je tijekom vremena propao.. 1879 g.. car Franjo Josip prvi, za proslavu 25 godišnjice braka, dao je postaviti željezni križ veličine 3m , teškog 300 kg.. Vratili smo se do Hofmans hute i tu odlučili prenoćiti.. Kako su nam auti bili na sat-dva od doma dvojca od nas spustili su se do auta po ratnu rezervu (čitaj špek, vino i konzerve) da dostojno proslavimo uspon na najviši vrh Austije.. Nismo htjeli biti rastrošni pa smo se povukli gore u skupno ležišće gdje smo polako papali i kvasili.. Da bi nas nekako privukao dolje u restoran, gazda doma nam je poslao jednu malu slatkicu, studenticu u Austrijskoj nošnji sa velikim kockastim dekolteom koja nam je donijela domaći jogurt.. Bijela boja kože koja je izvirivala iz dekoltea i bijela boja jogurta izmješali su nam se pred očima.. Nije nas uspjela spustiti u prizemlje no kad je nakon pola sata sama krenula dolje malo joj se ljuljalo, valjda od pokušaja da izgovori riječ „šlivovitza“.. U toku tihe noći jednom se planinaru, čija je žena bila Mađarica, upalio alarm na satu i blago razbudio umornu ekipu.. Najžešće je reagirala njegova žena Judit koja je iz sna zavikala na muža „je`ala te ta sat“.. To je izazvalo buru smijeha kod ostalih planinara i san je bio razbijen, a zafrkancija nastavljena do jutra.. Spust do auta bio je bez problema i niko nam nije bio ravan jer mi smo osvojili najviši vrh Austrije.. Taliban..

    Original link path: /index.php?option=com_content&view=article&id=119:grossglockner&catid=22:putopisi&Itemid=280
    Open archive

  • Title: Hecegovina i Bosna
    Descriptive info: 27 Kolovoz 2013.. Hitovi: 763.. Boravak u Hercegovini svih šest dana bil je ispunjen cjelodnevnim aktivnostima.. I dolazak i odlazak nisu bili niš manje atraktivni i manje ispunjeni, nego sami pohodi na masive Čvrsnice i Prenja, te rafting.. Prvo zaustavljanje na kavu bilo je u Macoli, odmorište na autoputu prema jugu, uz obvezatno slikanje uz balzamiranega medota.. No, veći odmor i lunch paket bil je u Imotskom.. Stali smo na vrhu mjesta, uputili se pogledat Modro jezero, uz Crveno, sinonim gradića Imotskega.. Zastaje dah od ljepote prizora.. Tu ustanovljujemo da se više manje svi snabdijevamo planinarskom opremom kod istog dobaljača – Intersport McKinley, slikamo ih za staklenik.. Spuštamo se u centar mjesta, ručamo iz naših robnih rezervi.. Temperatura zraka jako je visoka, najava za nešto ča će nas pratit cijelo vrijeme našeg boravka u Hercegovini.. Krećemo u pravcu Risovca i Blidinjskog jezera.. Kratko se zaustavljamo, slikamo se uz jezero i krećemo dalje na polaznu točku za uspon do doma i vrha Veliki Vilinac.. Drugi dan, a nakon spuštanja u dolinu Diva Grabovica, zaustavljamo se u Jablanici, posjet muzeju „Bitka na Neretvi“ uz kratki sat povjesti o jednoj od proučavanijih bitki iz II svjetskog rata.. Bitka koja se izučava i predaje i na američkom vojnom učilištu West Point.. Temepratura je paklena, piće Radler popularno je i u Hercegovini, a kreće se i na prve ćevape, naravno uspješno.. Po završetku raftinga trećeg dana, Vijeće mudraca zaključuje da je glavni grad Federacije jako blizu i da bi bilo šteta ne vidjeti ga, oćutit duh orjenta.. Moje uspomene iz Sarajeva su već izbljedile.. Davno je to bilo, pred više od 22 godine, kada sam zadnji put bil na baščaršiji.. Šetnja i nostalgija za mladosti pomalo me preuzimala.. No, to više ni grad iz mojih uspomena.. Po mnogo čemu je drugačiji, a opet isti.. No, preustil san se šetnji, bozi, kafgi, kolačima iz snova, uz nezaboravnu baklavu.. Rasuli smo se po uličicama u manjim grupama, obilazili trgovinice, kupovali sitne poklončiće za doma, a neki su probali pušit i nargilu, a ki videt  ...   elite jednako iste! Vrlo ljubazan časnik potrudio nas je provest objektom, pokazat najinteresantinije djelove.. Objekat koji može izdržat atomski udara, gdje 350 ljudi u dubini od 180 metara pod zemljom preživi autonomno 6 mjeseci.. Tu su telefonske linije sa svim tadašnjim glavnim gradovima republika i autonomnim pokrajinama, sa svim sličnim i inim objektima.. Klima i danas besprijekorno radi i neophodna je za opstanak objekta.. Tu su sale za sastanke, spavaonice i sanitarni objekti, operacione sale, zubarska ordinacija, jednom riječju - mali grad.. Posljednji dan, dan povratka bil je rezerviran za posjet Mostaru i Međugorju.. Na zapadnoj obali Neretve još su jako vidljivi tragovi iz nedavne prošlosti.. Izbušene fasade i ruševine.. Prvo ča upada u oči je disproporcija cijena u odnosu na Jablanicu, Konjic i Sarajevo.. Tu se utjecaj turizma i brojnost stranaca jako osjeća.. Komercijalizacija na svekumu koraku.. Šetamo malim mahalama starega grada, a „padaju“ turska ( odnosno Bosanska kako bi rekal Sead iz Bijelih Voda) kagfa i nezaobilazna baklava.. Izlaskom iz Mostara i vožnjom dolinom Neretve, nižu se plantaža za plantažom vinograda čuvene hercegvačke sorte grožđa i vina Žilavka.. Tu na temu području sigurno ni problem sa sladkorom va grozju.. Kako smo se počeli dizat i napuštat dolinu Neretve, pogled na vinogradi se je lepši.. Dokle god pogled seže vide se beskonačni redi vinove lozi.. Međugorje je košnica i u sred podneva i po nesnosoj vrućini gužva je.. Impozantna je crkva Svetega Jakova, čija dva zvonika dominiraju mjestom.. Kratko smo razgledali samo mjesto.. Žal nan je ča nimamo više vremena, za obilazak mjestra ukazanja treba nekoliko ur.. Posebna je atmosfera ka vlada mestom.. Treba doć ponovno i na miru provest tu celi dan.. Mladi zagorci usred restorana sopu na gitare i tiho kantaju.. Pomalo neobična atomosfera.. Napuštamo Međugorje i par kilometar pred graničnen prelazon nailazimo na oštariju s velun terasun, i na janjca kega upravo skidaju sa ražnja.. Nastavak je logičan.. Nakon gotovo dve ure gozbe, pasujemo granicu, spuštamo se na autoput i uz kraća zaustavljanja, va Hangare smo na 10 večer.. Hercegovačka avantura je finila!..

    Original link path: /index.php?option=com_content&view=article&id=118:hercegovina-i-bosna&catid=22:putopisi&Itemid=278
    Open archive

  • Title: Čvrsnica
    Descriptive info: 26 Kolovoz 2013.. Hitovi: 748.. kolovoza u ranim jutarnjim satima krenula je put Hercegovina na šestodnevni izlet, točnije na „osvajanje“dva vrha masiva Čvrsnice i Prenja.. Cilj je bilo Pešti brdo (2039 m/nv), te najviši vrh Prenja Zelena Glava (2155 m/nv) i Otiš (2096 m/nv).. U pauzi između dva planinarenja organizirali smo rafting Neretvom, obilazaka podzemnog grada – Titovog bunkera, te posjeta glavnome gradu Federacije Sarajevu.. Sam start putovanja započeo je sa objektivnim kašnjenjem vođe puta, zaboravljanjem istoga na parkiralištu Hangara dva para planinarskih gojzerica.. Peh za pehom vođe puta trajali su sve do posljednjeg dana.. Sudbina !.. Autoputem sa tri kombija firme VAN preko Bosiljeva krenuli smo put Hercegovine.. Zaustavili smo se u Imotskome i razgledali njihovo predivno Modro jezero, osvježili se i popodne, dosta umorni, stigli u Risovac, mjesto polaska do doma Vilinac ispod Velikoga Vilinca.. Tada nastaju prvi problemi, doznajemo da su dva para gojzerica ostavljena na parkiralištu i zaboravljena ukrcat u kombi, te nemogućnost ostavljanja kombija u gustoj i pustoj šumi bez zaštite.. Dean odlučuje da će zajedno sa Nikolom ostati čuvati kombije, tako vođa puta dobiva gojzerice, a drugi je planinar srećom imao rezervne stare.. Ostanak i čuvanje kombija bila je mudra odluka, što smo ustanovili kasnije po dolasku u dom.. Kolona od 24 planinara krenula je put doma ispod Velikoga Vilinca.. Dan je bio bez ijednoga oblačka, temperatura 38 stupnjeva C, a uz samu stazu nailazimo nekoliko puta na snijeg.. Prekrasna priroda, ljepo i dobro markirana staza koja se postepeno diže kroz nekoliko kotlina do manjeg sedla, od kuda puca pogled na naš sljedeći cilj masiv Prenja i dolinu Neretve.. Jedan malo duži i strmiji uspon do velikoga sedla ispod vrha Velikoga Vilinca, otvara nam se pogled na Pešti brdo.. Impozantni masiv koji završava na desnoj strani sa najvišim vrhom Čvrsnice – Pločno (2228 m/nv).. Manji dio ekipe odmah produžuje na sam vrh, a veći dio odlazi potražit malo  ...   magistralnog puta Mostar - Sarajevo.. Nakon kraćeg odmora, nas 16 kreće na vrh udaljenoga 1 sat hoda od planinarskoga doma.. Na vrhu nas čeka prethodnica, a dvije planinarke odluče da ne idu na vrh, te produžuju odmor.. Nagrada je izuzetan pogled na „Kamenu utvrdu Hercegovine“, kako nazivaju naši domaćini masiv Čvrsnice.. Na silasku u dom čeka nas druga nagrada toga dana, a to je planinarski pasulj, ukusno djelo domara Remze.. Odmoreni i nakon Remzovog odlično spremljenog doručka, ujutro u 08,00 a.. m.. krećemo u pravcu bisera Čvrsnice – Hajdučkih vrata, udaljenih 1 sat hoda od planinarskoga doma.. Digitalci rade punom parom.. Predivan prirodni fenomen i fascinantni pogled na dolinu Diva Grabovica.. Temperatura se silaskom u dolinu penje do 39,8 stupnjeva C.. Silazak u dolinu trajao je gotovo 7 sati, uz visinsku razliku od 1600 metara.. Dean i Goran dočekuju nas u hladovini, organiziraju nam iznenađenje, kupanje u jezeru.. Zaustavljamo se u Jablanici, razgledavamo srušeni most, a ljubazni domaćin otvara nam vrata muzeja bitke za ranjenike iz II svjetskog rata i ako je radno vrijeme završilo.. Kratko nam objašnjava tijek bitke na Neretvi.. Robi dobiva novi radni materijal, nakon kratkog i letimičnog proučavanja, frustrirano izjavljuje da je već kod osvajanja Prozora (Rame), Sava Kovačević imao problema, što se po Robiju kasnije odrazilo na tijek bitke na Sutjesci.. Ekipa „zauzima“ kafić u zgradi muzeja, a lovransko/dražanski DJ Fedor bezuspješno pokušava puštati sa You Tube-a evergreene preko razglasa u kafiću.. Uzrok je loša internetska veza.. Pred večer dolazimo u Konjic i uz kraću potragu za agencijom Keno-raft, dolazimo u naš motel na tuširanje i zasluženi kraći odmor.. Večera u bašti Kenana, vlasnika agencije za rafting, kraća šetnja centrom Konjica, razgledavanje starog mosta iz turskog doba.. Slastičarnica sa kolačima „za bogove“ biva opustošena.. Odlazimo siti na spavanje!.. Sutradan je na rasporedu rafting Neretvom, te kasnije dogovoreni posjet Sarajevu, no o tome u nastavku.. II.. dio -.. Rafting po Neretvi..

    Original link path: /index.php?option=com_content&view=article&id=116:cvrsnica&catid=22:putopisi&Itemid=277
    Open archive

  • Title: Lisinski put
    Descriptive info: Članci.. 10 Lipanj 2012.. Hitovi: 3778.. Područje Lisine 1998.. god.. proglašeno je zaštićenim krajolikom.. Kako bi što više ljudi upoznalo njezine ljepote,članovi P.. D.. "Lisina"Matulji uredili su planinarsko-turističku stazu kroz najljepše pejzaže i planinske vrhove.. Lisinski put"počinje u Turističkoj agenciji"Matulji Tours",gdje se podiže popratni karton,a završava u slastičarnici "Jadran" u Matuljima.. Put je dug oko 30 km zračne udaljenosti, ima 10 kontrolnih točaka sa žigovima.. Treba nositi svoj jastučić za žigove.. Želimo Vam ugodno hodanje i uživajte u ljepotama Lisine..

    Original link path: /index.php?option=com_content&view=article&id=39:lisinski-put&catid=24:clanci&Itemid=156
    Open archive

  • Title: Školska transverzala
    Descriptive info: 11 Lipanj 2012.. Hitovi: 3580.. Školske godine 2005.. /06.. osmislili smo školsku transverzalu kao podmladak PD "Lisina".. Učenici su se odmah i rado uključili, neki na žalost samo jednom ili nekoliko puta, ali većina je "zagrizla".. Godišnje ostvarimo pet do osam pohoda (ovisno o vremenskim prilikama).. Trenutno imamo 45 članova koji pokušavaju svoju transvezalu privesti kraju.. To je do sada uspjelo trima članicama (šk.. god.. 2006.. /07.. ), a ove godine im se pridružila i četvrta:.. 1.. Andrea Šepić, 5.. c.. 2.. Julija Blažić, 6.. a.. 3.. Tea Vračko, 5.. 4.. Tina Herout, 5.. raz.. 5.. Ana Vračko 6.. razred.. ŠKOLSKA TRANSVERZALA 1.. SJEVERNI VELEBIT (Premužićeva staza).. VILJE – RISNJAK – SNJEŽNIK – PLATAK.. BIJELE STIJENE I  ...   DRAGA.. 10.. POKLON – PLANIK – KORITA.. 11.. MATULJI – RUKAVAC – ORJAK – BELJAČ – LISINA – MATULJI.. SLOVENSKI SNEŽNIK.. ŠKOLSKA TRANSVERZALA 2.. VELA DRAGA; VELA UČKA – MALA UČKA – MEDVEJA.. LOVRANSKA DRAGA – VOJAK – POKLON.. IZVOR RJEČINIE.. KAMENJAK.. PLATAK – SNEJŽNIK – GUSLICA – PLATAK.. BUZET – BREST – ŽBEVNICA – BREST.. SKRAD – ZELENI VIR – VRAŽJI PROLAZ – SKRAD – SKRADSKI VRH – SKRAD.. SAMARSKE STIJENE.. VRATA – BITORAJKA – BITORAJ – SUNGER.. OGULINSKI KLEK; KANJON KAMAČNIK.. VIŠEVICA.. PAKLENICA: VELIKA PAKLENICA – MANITA PEĆ – PLANINARSKI DOM.. 13.. BAŠKA – BUNCULUKA – LUBININI – KANJON VELA VRŽENICA – BUNCULUKA - BAŠKA.. 14.. KAMENJAK (Rab); UVALA ZAVRATNICA.. 15.. ZLOBIN – TUHOBIĆ – LEPENICE..

    Original link path: /index.php?option=com_content&view=article&id=41:skolska-transverzala&catid=24:clanci&Itemid=157
    Open archive

  • Title: Odgoda izleta - Velika Raduha i Olševa
    Descriptive info: 09 Srpanj 2014.. Hitovi: 140.. Sve nove informacije biti će objavljene ili dogovorene na sastanku društva petkom..

    Original link path: /index.php?option=com_content&view=article&id=137:odgoda-izleta-velika-raduha-i-olseva&catid=25&Itemid=152
    Open archive

  • Title: Najava - Velika Raduha i Olševa
    Descriptive info: Hitovi: 323..

    Original link path: /index.php?option=com_content&view=article&id=136:najava-velika-raduha-i-olseva&catid=25&Itemid=152
    Open archive



  •  


    Archived pages: 260