www.archive-hr-2014.com » HR » L » LISINA

Choose link from "Titles, links and description words view":

Or switch to "Titles and links view".

    Archived pages: 260 . Archive date: 2014-09.

  • Title: Članci
    Descriptive info: Nalazite se ovdje:.. 10 Lipanj 2012.. Hitovi: 1556.. D.. ragi članovi i svi prijatelji planinarskega društva Lisina Matulji, obavještavamo vas da je.. KLAUDIO JELENIĆ.. odlikovan od strane Planinske zveze Slovenije.. ZLATNIN ČASTNIM ZNAKOM.. Gregor Rupnik, član predsjedništva PZS i član Odbora za priznanja PZS; laureat Klaudio Jelenić; Franc Muzić, Župan Občine Brda; Oskar Kristančič, član Predsjedništva pd Brda.. Zlatni častni znak, temeljem članka 3.. i 7.. Pravilnika o priznanjima Planinske zveze Slovenije,dodjeljuje se i stranim organizacijama i državljanima, a zbog iznimnih zasluga za napredak, proociju i širenje ugleda slovenske planinarske organizacije !.. Do sada je to visoko priznanje dodjeljeno samo dva puta i to: Gorskoj službi spašavanja Švicarske i.. Gorskoj službi spašavanja Nepala.. Više od 40 godina traje ljubav slovenskih gora i našega Velega Šefa ! Neumorno iz leta va leto vodil je sve nas va Julice, Karavanke.. ! Sjeverna stena Mojstrovke, prvo okno na Prisojnike, Triglav, njegova su, a i naša, vela jubav! Sva ta leta nikad ni posustal, rival nas, bodril i učil kako treba volet sebe i planine! Čestitamo Veli Šefe, zaslužil si to !.. Dopis Istarskog Planinarskog saveza.. 08 Srpanj 2012.. Hitovi: 1753.. Planinarska oprema.. 09 Listopad 2012.. Hitovi: 1546.. Izbor opreme ovisi o karakteru planinarskog izleta, očekivanim teškoćama i okolnostima te o osobnim potrebama pojedinog planinara.. Ovdje donosimo popis uobičajene opreme koji možete koristiti kao praktičan podsjetnik  ...   otiskivanje žigova.. zemljovidi područja.. kompas, GPS uređaj.. maramice – suhe i vlažne.. kutija ili vrećica sa sitnicama »koje život znače«: zviždaljka, kemijska olovka, toalet-papir, prepaid bonovi za mobitel, novinski papir.. lijekovi (za bolove, za temperaturu, za ugrize…).. pribor za prvu pomoć (gaze, flasteri, zavoji, sredstvo za dezinficiranje rana).. Oprema za višednevne planinarske izlete.. baterijska svjetiljka.. vreća za spavanje.. prostirka (»karimat«) za spavanje ili sjedenje na tvrdoj podlozi i po potrebi posteljina (plahta, jastučnica.. ).. čiste tenisice ili papuče za kretanje po planinarskom domu.. pribor za higijenu – četkica i pasta za pranje zuba, sapun, češalj, pribor za brijanje, ručnici i sl.. svijeća, šibice/upaljač.. putno plinsko kuhalo s kartušom.. lončić za pripremanje hrane.. tablete za dezinfekciju vode.. vrećice (za smeće i za prljavo rublje).. šator.. punjači za mobitel, fotoaparat i baterije.. čepići za uši (najučinkovitija zaštita sna od hrkanja u skupnim spavaonicama).. Dodatna oprema za zahtjevnije izlete.. kaciga.. "zamka" - vodičko uže.. penjački pojas.. nekoliko karabinera.. Dodatna oprema za ljetne uvjete.. ljetna kapa.. sunčane naočale.. kupaće gaće / kostim.. sandale za plažu i ulazak u vodu.. Dodatna oprema za zimske uvjete.. zimska kapa.. šal.. rukavice.. gamaše.. dereze.. sunčane/ledenjačke naočale.. cepin.. Dodaci za putovanja u inozemstvo.. važeća putovnica (provjeriti valjanost).. novac države u koju se putuje.. polica putnog osiguranja.. Tekst preuzet sa.. http://www.. plsavez.. hr.. Stranica 2 od 2.. Početak.. Prethodno.. 1.. 2.. Slijedeće.. Kraj..

    Original link path: /index.php?option=com_content&view=category&layout=blog&id=24&Itemid=155&limitstart=4
    Open archive

  • Title: Ultra Trail du Mont Blanc 2013.
    Descriptive info: 04 Rujan 2013.. Hitovi: 719.. ULTRA TRAIL DU MONT BLANC 2013.. ULTRA TRAIL DU MONT BLANC neslužbeno je svetsko prvenstvo va ultra trail trčanju i jedna od najtežeh i najatraktivnejeh utrki na svete, sako leto okupi elitu svetskegag ultra trail trčanja.. Slika 1: Start utrke.. Ovo leto se je va ten odabranen društve našlo i sedan trkačic i trkači z Hrvatske: Marko Hanza, član našega planinarskega društva Lisina Matulji, te Daliborka Dokić, Tadeja Krušec, Ivan Lončar, Marko Orešković, Goran Lesjak i Goran Vukelić.. Dela se o izuzetno dugoj planinskoj trke va koj trkači pasuju brojnin visokogorskemi prijevoji znad 2500 metar nadmorske visini, va teškemi vremenskemi uvjeteh (noć, vetar, hladnoća, daš ili sneg).. Dužina stazi iznosi 168 kilometari z 9600 metari uspona i pasuje planinskemi stazami tri državi (Francuske, Švicarske i Italije) potpuno okružujuć planinu Mont Blanc.. Ova utrka od trkača išće da bude dobro utreniran za tako duge utrki, da ima prikladnu opremu kako i da bude sposoban za osobnu autonomiju/neovisnost va planinskeh uvjeteh.. Najme, za trku natjecatelji su polu autonomni, ča znači da moraju nosit svoju vodu i hranu, uz to ča se na sakeh 10 ili 15 kilometari nalaze okrjepne stanice, kade moru dopunit svoje zalihi.. Start utrke bil je va petak, 30.. na 16:30 z Chamonixa.. Predviđeno vrijeme pobjednika je 21 ura i 30 minuti, a maksimalno vreme provedeno va utke je 46 ur.. Budući da je interes za tu utrku jako velik, organizatori su morali postaviti određena pravila..  ...   suprugon Sunčanon, i 2010.. leta uspješni sudionik.. Ča reć i da li je uopće fer spominjat plasman na nekoj trke ka za tebe traje 34 ure, 24 minuti i 53 sekundi? Kako se more čovek osjećat kada pasa ciljnu crtu? Gledajuć sliku sa cilja kada su bračni par Sunčana i Marko Hanza 2010.. zagrljeni zajednički pasali cilj, morda je prava rječ – gordost ! Malo je ljudi ki su spremni i va mogućnosti to pasat!.. Va generalnen plasmane od ukupno 1685 sudioniki ki su finili trku, Marko je bil 305.. Strašan rezultat za trkača amatera.. Va muškoj konkurencije od 1545 trkači ki su finili trku, Marko jefinil na 289.. meste.. Ne treba daljnji komentar.. Slika 3: Zajednički va cilj nakon 22 h.. Kako san va najave napisal, uz Markota još su bile i dve lady i četiri gantlemana.. Mića zemlja za velike rezultate – Goran Lesjak generalni plasman 48; pojedinačno muški 45.. mesto.. Fenomenalan rezultat našega pobjednika najteže trki Ultra trail Velebit dužine 100 km.. Sam si je dal zadatak ulaska mej 60 UTMB trkači.. Više nego uspješan! Uz Marka i Gorana, uspješno su finili trku Tadeja Krušec generalno 451.. pojedinačno 127; Goran Vukelić 1153.. Generalno, odnosno 1072.. Pojedinačno; Marko Orešković generalno 1154.. pojedinačno 1073 ; Daliborka Dokić 1606.. generalno, 127.. pojedinačno ; i Ivan Lončar 1653.. generalno, pojedinačno 1520.. Z jednun besedun, ovu su pravi junaki! Iskrene čestitke i aplauzi !.. Slika 4: Ruta ultra traila.. Slika 5: GPS zapis Marko Hanza..

    Original link path: /index.php?option=com_content&view=article&id=121:ultra-trail-du-mont-blanc-2013&catid=24:clanci&Itemid=281
    Open archive

  • Title: Klaudio Jelenić-Nagrada za životno djelo
    Descriptive info: Klaudio Jelenić-Nagrada za životno djelo.. 05 Veljača 2013.. Hitovi: 1268.. Jelenić Klaudio odlukom Općinskog vijeća općine Matulji nagrađen je nagradom za Životno djelo:.. Jelenić Klaudio.. OBRAZLOŽENJE.. Od svog dolaska 1967.. godine na rad u našu osmogodišnju školu u Matuljima, pa sve do današnjeg dana; Jelenić Klaudio sinonim je rada sa mladima i njihovog odgoja.. Više od četrdeset godina svoga rada i života, utkao je u naraštaje mladih ljudi.. Više od četrdeset godina samoprijegornog rada.. U profesionalnoj karijeri, u svome zvanju učitelja, postigao je maksimum.. Niti odlazak u zasluženu mirovinu 2005.. godine nije prekinuo njegov rad sa mladima.. I ako je po profesiji predodređen da odgaja mlade ljude, ono što je u proteklih više od 40 godina činio, daleko nadilazi okvire njegove profesije.. Njegov život i rad neizbrisiv je trag, koji seže u sve pore života i rada naše općine!.. U svojoj kratkoj, ali plodnoj sportskoj aktivnosti u Matuljima, u rujnu mjesecu 1968.. godine postaje član Upravnog odbora Društva za tjelesni odgoj Partizan, osniva košarkašku sekciju, te postaje njenim prvim trenerom.. Okuplja brojnu djecu, uči ih prvim košarkaškim koracima, a u takmičarskome djelu postiže izvanredne rezultate.. Seniorska ekipa Matulja osvaja 1.. mjesto u regionalnoj Hrvatskoj lizi.. Dugi je niz godina košarkaški sport u Matuljima ubirao plodove njegovog rada.. U Matuljima je od 1965.. godine djelovao izviđački odred Mate Balota.. U rad Odreda uključuje se 1970.. godine i postaje Starješina III čete Viktor Car Emin.. Starješina cijelog Odreda, koji je u svome sastavu imao 4 čete, postaje nekoliko godina kasnije.. Tu je dužnost obnašao sve do 1991.. godine, kada izviđačka aktivnost u Matuljima zamire.. Za cijelo to razdoblje, tri čete i cijeli Odred, nekoliko su puta proglašavani najboljima u cijeloj izviđačkoj organizaciji u Hrvatskoj.. Kroz izviđačku djelatnost posebno se njegovao suživot sa prirodom, socijalizacija, topografija i orjentacija u prirodi, sportske aktivnosti, a napose planinarenje.. Više od 20 godina ljetna baza izviđačkog djelovanja bila je u Šobcu kraj Radovljice u Sloveniji.. Kao  ...   obnavljanjem organizirane planinarske aktivnosti.. Danas, sedamnaest godina kasnije, planinarsko društvo broji 156 članova i spada u aktivnija društva u našoj Općini.. I sada je glavni organizator i planer svih aktivnosti u Društvu.. Istovremeno sa osnivanjem Društva, pokreće u osmogodišnjoj školi u Matuljima i rad planinarskog podmlatka.. Da bi što više motivirao mlade za planinarsku aktivnost, osmislio je Školsku transferzalu, koja povezuje 12 vrhova u našoj i Ličko-senjskoj županiji, te jedan vrh u susjednoj nam Sloveniji.. Kao dodatnu motivaciju godine 2007.. osmišljava sa profesoricom Begić i Školsku transferzalu 2; sa novih 15 kontrolnih točaka, od Istarske do Zadarske županije.. Na tako organizirane planinarske izlete, uz učenike, uključuju se sve više i roditelji.. Na području zaštićenog krajolika Lisina, prolazeći kroz najljepše pejsaže i vrhove, 2001.. godine Klaudio trasira i markira planinarsku transferzalu „Lisinaki put“ sa deset kontrolnih točaka.. Vrhovi Orjak, Beljač, Črni vrh, Lisina, Šija i Vodička griža tako su dostupni planinarima iz čitave Hrvatske.. Tom i tako trasiranom planinarskom transferzalom, planinarsko društvo“Lisina“ Matulji prelazi lokalne okvire i postaje poznato diljem cijele naše domovine, a i šire.. Danas ovu transferzalu obilaze i slovenski planinari.. U proljeće 2012.. godine u Goriškim Brdima uručeno mu je, od strane Predsjednika odbora za Odlikovanja, visoko slovensko planinarsko odličje Zlaten častni znak PZS.. Planinarski savez Slovenije, ta krovna organizacija slovenskih planinara, to odlikovanje dodjeljuje i stranim državjanima, a za izvanredne zasluge za napredak, promociju i širenje ugleda planinarske organizacije.. Tu čast da prime to odličje do sada su dobile samo Gorska služba spašavanja Nepala, te Gorska služba Spašavanja Švicarske, i kao treći lauerat gospodin Jelenić.. Gospodin Jelenić svojim radom, rezultatima rada, načinom života i životnim kredom, ostavlja trajan pečat u odgoju mladih generacija naše Općine.. Slika 1:na vrhe Triglava.. Slika 2:na pute prema vrhu Triglava.. Slika 3:njegov ambijent-stena.. Slika 4:po Plamenicah prema Triglavu.. Slika 5:Klaudio i stena.. Slika 6:Prisojnik.. Slika 7:Prisojnik.. Slika 8:silazak sa mićega Triglava prema Kredarici.. Slika 9:Rossijeva koliba-Sjeverni Velebit.. Slika 10:Kamniško sedlo sa decom..

    Original link path: /index.php?option=com_content&view=article&id=89:klaudio-jelenic-nagrada-za-zivotno-djelo&catid=24:clanci&Itemid=263
    Open archive
  •  

  • Title: Odlikovan Klaudio Jelenić
    Original link path: /index.php?option=com_content&view=article&id=38:klaudio-jelenic-odlikovan-od-strane-planinske-zveze-slovenije-zlatnin-castnim-znakom&catid=24:clanci&Itemid=234
    (No additional info available in detailed archive for this subpage)

  • Title: Dopis Istarskog Planinarskog saveza
    Original link path: /index.php?option=com_content&view=article&id=49:dopis-istarskog-planinarskog-saveza&catid=24:clanci&Itemid=239
    (No additional info available in detailed archive for this subpage)

  • Title: Planinarska oprema
    Original link path: /index.php?option=com_content&view=article&id=65:planinarska-oprema&catid=24:clanci&Itemid=238
    (No additional info available in detailed archive for this subpage)

  • Title: Kućica od leda by Taliban
    Descriptive info: 02 Kolovoz 2014.. Hitovi: 137.. Kućica od leda story.. Osamdeset i neke je u Bjelovaru pao veliki snijeg.. Monteri su mi došli na posao, ali ih nisam imao kamo poslati.. Odlučio sam da se probijemo do planinarskog doma Bilogora na Kamenitovcu i tamo napravimo iglu.. Uz pomć 5-6 pari majstorskih ruku iglu je brzo rastao.. Jedni su sjekli mokri snijeg i stvarali ledene opeke, a drugi su pažljivo slagali zidove i spajali ih kao Eskimi.. Nešto lopata smo ponijeli sa sobom iz Elektrometala, a nešto nam je dao stari domar Franjo Mihoci.. Nismo imali projekt ledene kuće, ali smo prema sjećanju iz Enciklopedije moderne znali osnove.. Imali smo i jednu konstruktivnu gršku.. Ulaz u iglu smo napravili sa sjeverne strane.. Iglu smo smjestili između planinarskog doma i žičare koju je osmislio Franjo Puškadija.. U to doba Bjelovar je uhvatila manija skijanja i dosta Bjelovaraca dolazilo je nakon posla na skijanje na planinarac.. Germa, koji se popeo na Grossglockner u gaćama, i ja odlučili smo prespavati jednu noć u našoj ledenoj nastambi.. Za to smo se trebali dobrano pripremiti.. Opskrbili smo se se sa PVC karamatima, alpinističkim vrećama za spavanje, 2 litre vina i plamenikom.. Ekipa je dugo u noć kartala u domu i svi.. su jedva čekali da  ...   mjesta za spavanje i tamo smo pružili karamate i vreće.. Odmah smo upalili plamenik i počeli kuhati vino.. Nije nedostajalo ni klinčeka ni cimeta.. Upalili smo i svijeću da vidimo što radimo.. Od topline disanja, svijeće i plamenika po unutrašnjem zidu iglua cijedile su se kapljice i datno poravnavale neravnine u ledenoj opec.. Nakon prve litre počelo nam se drijemati, ali smo primjetili da kroz naš sjeverni ulaz dobrano puše i nosi snijeg.. Stavili smo na ulaz šatorsko krilo i spriječili sjeverac i snijeg da ometaju naš boravak u bivaku.. San nas je pomalo hvatao, no u zadnji čas smo primjetili da smo ostali bez kisika budući je novi snijeg zatrpao ulaz pokriven šatorskim krilom.. Kad smo i to riješili san je polako savladao naša tijela.. Negdje oko 4 sata Germi je bilo hladno te je izašao van, upalio žičaru i skijao se do jutra po novonapadalom snijegu.. Ja sam spavao do 7h kad nas je domar Franjo ponovo pustio u dom.. Dopodne smo imali i posjetiteljice koje je zanimala unutrašnjost iglua, no tu smo uslugu naplaćivali.. Sa prvim toplim danima naša kuća od leda se otpila, a ja se s radošću sjećam kad su Blelovarci u velikom broju skijali na svom skijalištu.. Slike su posuđene sa Googla..

    Original link path: /index.php?option=com_content&view=article&id=138:kucica-od-leda-story&catid=22&Itemid=285
    Open archive

  • Title: Risnjak by Taliban
    Descriptive info: 09 Studeni 2013.. Hitovi: 583.. Saga o Risnjaku by Taliban.. Risnjak i ja se volimo javno.. Risnjak je, za mene Podravca, izgledao kao prava planina, imao je svoj dom i svoj vrh.. Bio je nekako sam.. I ja sam takav.. Jedan od razloga radi čega sam često dolazio je i domar Vlasto koji je vladao domom osamdesetih godina.. Dosta praznika i vikenda završili smo upravo na ovoj planini.. Tako smo jedan praznik na kraju studenog odlučili provesti na Risnjaku.. Javili smo se Vlasti da dolazimo, ali se nismo konzultirali sa Sijerkovićem.. Oko Karlovca nas je već pratila snježna oluja.. Imali smo Zastavu 101 i Zastavu 125 S i nije nas bilo strah.. Taj dan smo morali prespavati u motelu na jezeru jer je Vlasto rekao da bi bilo pametnije krenuti u osvajanje ujutro.. Jezero je bilo zaleđeno, a mi smo u motelu iznajmili jednu sobu i kroz prozor se ukrcali svi iz 3 auta.. Ujutro smo teškom mukom po zaleđenoj cesti izašli sa obale jezera i došli do Gornjeg Jelenja.. U ona stara vremena tamo je radila oštarija gdje smo se zagrijali i popili čaj.. Snježna vijavica bješnjela je svom svojom snagom.. Nakon što smo čekali neke izviđače iz Zagreba koji su se također najavili, odlučili smo usprkos svemu krenuti ka domu.. Vlasto je bio sa nama.. Nakon pola sada hoda naišli smo na promrzlu kolonu izviđača koji su se po magli, snijegu i vijavici sami odlučili poći na Risnjak.. Naravno da su zalutali i dobro se smrzli.. Sige su im visile sa lica.. Kad su vidjeli kakve su gubitke pretrpjeli u sat vremena hoda, odlučili su se predati i vratiti nazad u Jelenje bez obzira što su sada imali sa sobom domara i jednu ekipu junaka bez trunke straha.. Što smo više ulazili u šumu nevreme je bilo sve gore, magla sve gušća I snijeg sve obilniji.. Bilo je starog snijega, novi se brzo taložio, tako da smo duboko upadali do “šlica”.. Čelni planinar se stalno mijenjao jer je stvarno bilo naporno prtiti snijeg.. Skupina je bila homogena i svi su se u istom tempu i ritmu probijali kroz snježne zapuhe i nanose.. Nešto je teže bilo “planinaru” iz Pule kojem su rekli da je do doma 20 minuta te je ponio putne kovčege pune stvari.. Veliku sigurnost pružao nam je Vlasto koji je tuda prošao stotinjak puta.. Nakon 5 sati hoda u dobrom raspoloženju stigli smo do doma i proslavili uspjeh.. Prva dva dana snijeg je padao i padao, kao lud, dan I noć te je prekrio nisko raslinje I klekovinu.. U domu je bilo hrane, drva i pića tako da  ...   Jedina veza sa svijetom bila je radio stanica koja se mogla dobaciti do skladišta trupaca u nekoj drvnoj industriji u okolini.. Javili smo tamo da smo dobro i zdravo, da je snijeg dubok, te da su temperature jako niske i da ćemo odgoditi povratak za koji dan.. Kako je čuvar koji je primio našu poruku imao govornu manu dosta dugo oteglo se sricanje imena, prezimena i broja telefona svakog od nas.. On je tu poruku prenio miliciji koji su zvali doma.. I to je izgledalo ovako: halo, halo, imate li vi koga na Risnjaku? Halo, oni se neće vratiti, zatrpao ih je snijeg.. Živi su.. U drugom javljanju čuvar je prenio pitanje koje nam je poslala milicija: što radimo gore u zimi?.. Kulminacija cijele te avanture zbila se u kuhinji.. Kako smo imali vrlo malo rezerve kruha, budući da nismo planirali ostati toliko, preostali kruh sam kao vođa ekipe rezao ja.. Ocrtao sam na kruhu linije rezanja kako bi svatko dobio jednu šnitu.. Kad sam počeo rezati prišla mi je jedna planinarka širokih kukova, blago me očešala i zaželjela deblju šnitu.. Vjerojatno sam joj i dao jer na kraju nije bilo šnite za mene.. Ja sam pokupio mrvice sa stola i nasuo ih na mesni doručak kojih smo imali u izobilju.. Slijedećeg dana vrijeme se smirilo, temperatura popela i mi smo se za 5 sati hoda spustili do oštarije na Gornjem Jelenju.. Tamo su nas čekala naša dva auta za Bjelovar i jedan za Pulu.. Usprkos svim našim nastojanjima stojadin nije uspio upaliti, smrznuo se na tim temperaturama.. Odlučili smo ga šlepati po ledu do Bjelovara.. Naravno bio je pun planinara i opreme.. Odozada u autu je bilo zima za crknut.. Ja sam izašao u Delnicama, ušao u grijani autobus i sretan slatko zaspao do Zagreba.. A Vlasto ? Vlasto Katić je živio u Delnicama i gotovo cijele godine opsluživao dom.. Svirao je gitaru, bio je zabavljač, kuhar, prirodnjak, entuzijast, radnik, organizator, šerpa (na ramenima je izosio svu hranu, pijaču i drva do doma).. Družio se sa medvjedom Đurom koji mu je reciklirao odlagalište smeća.. Imao je magaricu Luciju koja je često štrajkala pa je i nju morao ponekad nositi.. Jednom sam mu doveo gimnazijalce iz Bjelovara koji su povjerovali da u dolini Lazac ima nogometno igralište, drugi put sam mu doveo studente Veterinarskog fakulteta sa kojima je lovio puževe po Risnjaku i spremao sa žgancima.. Jednom sam mu doveo svog sina od 2 godine sa kojim je plesao u domu.. Jednom je, nisam stigao, umro je puno prerano.. Ostali smo sami Risnjak i ja.. taliban.. p.. s.. slike su posuđene sa Google..

    Original link path: /index.php?option=com_content&view=article&id=125:risnjak-by-taliban&catid=22&Itemid=282
    Open archive

  • Title: Grossglockner by Taliban
    Descriptive info: 01 Rujan 2013.. Hitovi: 930.. Grossglockner by Taliban.. Ovo je moja porculanska vaza koju sam sastavio od stotinjak komadića sjećanja i zalijepio Google ljepilom.. Nakon domaćih planina došlo je vrijeme da izađemo u Evropu, da srušimo svoje rekorde.. Za to nam je trebala dodatna oprema : dereze, cepini, prsluci i konopi.. Nismo imali neka saznanja o toj opremi ,ali mislili smo da ćemo to lagano obaviti.. Krenuli smo na Grossglockner 3797 m čije ime proizlazi od njegovog oblika „veliko zvono“.. Usput smo stali u neki dućan planinarske opreme u Austriji da se opremimo.. Ja sam za sebe tražio dereze veličine 43 kolika mi je bila cipela no saznali smo da postoje dereze dviju veličina i da se mogu poštimati prema veličini cipele.. Kupili smo 4 muške i 3 ženske dereze.. Saznali smo i to da ima više vrsta cepina, velikih i malih, zakrivljenih i ravnih.. Kupili smo 4 plava cepina Stubai i 3 roza cepina Cassin.. Mislio sam da se planinarski prsluci zovu po ženskom rublju pa sam pružio ruke kad mi je prodavač pokušao namjestiti prsluk.. Ne gospodine prsluk se ne oblači sprijeda već straga.. Nekako me je nabrzinu uvjerio.. Probavao sam prsluk na debelu pernatu jaknu , no on je protestirao i tvrdio da prsluk mora biti uz tijelo kako bi ga bolje držalo pri nesreći.. I u to me uvjerio.. Odabrao sam tanje konope jer mi se činilo da ih je lakše nositi no on je opet protestirao.. Tvrdio je da za navez trebaju deblji konopi.. Opet smo popustili i kupili njemu za volju po 20m debljeg konopa za navez.. Kod karabinera nismo grješili.. Lijepo nam je to spakirao i naplatio no vrag mu nije dao mira te je upitao kamo namjeravamo ići.. Bilo je to oko 1.. svibnja i mi smo se uputili na Grossglockner.. Kad je to čuo i kad je vidio koliko poznamo opremu izletjelo mu je „mislim da za to još niste spremni“.. Usprkos njegovom mišljenju ipak smo se mi za prvi svibanj uputili na Grossglockner.. Na Grossglockner se može iz više pravaca no najpoznatiji su iz Heiligenblut-a preko ledenjaka Pasterze i iz Kalsa preko ledenjaka Kodnitzkees.. Naravno da smo odlučili da nećemo ići preko velikog ledenjaka Pasterze, nego okolo preko Kalsa.. Kako smo putovali javnim prevozom veliki problem je bio doći do planinarskog doma Luckner haus na visini 1918 m.. Na kraju smo išli pješke od Kalsa do doma.. Tu nam je domar objasnio da svibanj nije mjesec za osvajanje Grossglocknera, da ima puno lavina i puno ledenjačkih pukotina i da niti ne pokušavamo poći gore..  ...   kući u Austriji.. Staza nije bila opasna, nije bilo lavina, padalina i ledenjačkih pukotina.. Najdivljiji smo bili mi koji nismo rezervirali smještaj u domu pa smo morali čekati da se smjeste civilizirani Austrijanci.. Dom služi samo za uspone i ne može se prespavati u povratku.. Bio je pun planinara željnih avanture.. Prvi usponi na Grossglockner bili su 1800 g.. u organizaciji biskupa Salm-Reifferscheidt-a.. Kako se među prvim penjačima spominje Valentin Stanić i ako znamo da su četvorica stolara pripremala teren za uspon ekipe svećenika sad znamo za slavnu planinarsku prošlost našeg stolara Stanića.. Krenuli smo u jutro po lijepom vremenu i da nije bilo silnih planinarskih grupa uspon ne bi predstavljao neku poteškoću.. Ovako smo se morali sklanjati grupama koje su silazile, čekati planinare-turiste koji su se kretali u navezima.. Ipak dolazak na vrh i veliki čelični križ izbrisao je te nevažne sitnice i napunilo dušu srećom i ponosom koju je izazavao uspon na 3797m.. Dosta smješno izgledao je naš planinar kodnog imena „Germa“ u kratkim hlačama u odnosu na zavezane i do vrata dobro opremljene turiste.. Prvi križ postavili su upravo naši stolari no on je tijekom vremena propao.. 1879 g.. car Franjo Josip prvi, za proslavu 25 godišnjice braka, dao je postaviti željezni križ veličine 3m , teškog 300 kg.. Vratili smo se do Hofmans hute i tu odlučili prenoćiti.. Kako su nam auti bili na sat-dva od doma dvojca od nas spustili su se do auta po ratnu rezervu (čitaj špek, vino i konzerve) da dostojno proslavimo uspon na najviši vrh Austije.. Nismo htjeli biti rastrošni pa smo se povukli gore u skupno ležišće gdje smo polako papali i kvasili.. Da bi nas nekako privukao dolje u restoran, gazda doma nam je poslao jednu malu slatkicu, studenticu u Austrijskoj nošnji sa velikim kockastim dekolteom koja nam je donijela domaći jogurt.. Bijela boja kože koja je izvirivala iz dekoltea i bijela boja jogurta izmješali su nam se pred očima.. Nije nas uspjela spustiti u prizemlje no kad je nakon pola sata sama krenula dolje malo joj se ljuljalo, valjda od pokušaja da izgovori riječ „šlivovitza“.. U toku tihe noći jednom se planinaru, čija je žena bila Mađarica, upalio alarm na satu i blago razbudio umornu ekipu.. Najžešće je reagirala njegova žena Judit koja je iz sna zavikala na muža „je`ala te ta sat“.. To je izazvalo buru smijeha kod ostalih planinara i san je bio razbijen, a zafrkancija nastavljena do jutra.. Spust do auta bio je bez problema i niko nam nije bio ravan jer mi smo osvojili najviši vrh Austrije.. Taliban..

    Original link path: /index.php?option=com_content&view=article&id=119:grossglockner&catid=22&Itemid=280
    Open archive

  • Title: Čvrsnica
    Descriptive info: 26 Kolovoz 2013.. Hitovi: 749.. kolovoza u ranim jutarnjim satima krenula je put Hercegovina na šestodnevni izlet, točnije na „osvajanje“dva vrha masiva Čvrsnice i Prenja.. Cilj je bilo Pešti brdo (2039 m/nv), te najviši vrh Prenja Zelena Glava (2155 m/nv) i Otiš (2096 m/nv).. U pauzi između dva planinarenja organizirali smo rafting Neretvom, obilazaka podzemnog grada – Titovog bunkera, te posjeta glavnome gradu Federacije Sarajevu.. Sam start putovanja započeo je sa objektivnim kašnjenjem vođe puta, zaboravljanjem istoga na parkiralištu Hangara dva para planinarskih gojzerica.. Peh za pehom vođe puta trajali su sve do posljednjeg dana.. Sudbina !.. Autoputem sa tri kombija firme VAN preko Bosiljeva krenuli smo put Hercegovine.. Zaustavili smo se u Imotskome i razgledali njihovo predivno Modro jezero, osvježili se i popodne, dosta umorni, stigli u Risovac, mjesto polaska do doma Vilinac ispod Velikoga Vilinca.. Tada nastaju prvi problemi, doznajemo da su dva para gojzerica ostavljena na parkiralištu i zaboravljena ukrcat u kombi, te nemogućnost ostavljanja kombija u gustoj i pustoj šumi bez zaštite.. Dean odlučuje da će zajedno sa Nikolom ostati čuvati kombije, tako vođa puta dobiva gojzerice, a drugi je planinar srećom imao rezervne stare.. Ostanak i čuvanje kombija bila je mudra odluka, što smo ustanovili kasnije po dolasku u dom.. Kolona od 24 planinara krenula je put doma ispod Velikoga Vilinca.. Dan je bio bez ijednoga oblačka, temperatura 38 stupnjeva C, a uz samu stazu nailazimo nekoliko puta na snijeg.. Prekrasna priroda, ljepo i dobro markirana staza koja se postepeno diže kroz nekoliko kotlina do manjeg sedla, od kuda puca pogled na naš sljedeći cilj masiv Prenja i dolinu Neretve.. Jedan malo duži i strmiji uspon do velikoga sedla ispod vrha Velikoga Vilinca, otvara nam se pogled na Pešti brdo.. Impozantni masiv koji završava na desnoj strani sa najvišim vrhom Čvrsnice – Pločno (2228 m/nv).. Manji dio ekipe odmah produžuje na sam vrh, a veći dio odlazi potražit malo  ...   magistralnog puta Mostar - Sarajevo.. Nakon kraćeg odmora, nas 16 kreće na vrh udaljenoga 1 sat hoda od planinarskoga doma.. Na vrhu nas čeka prethodnica, a dvije planinarke odluče da ne idu na vrh, te produžuju odmor.. Nagrada je izuzetan pogled na „Kamenu utvrdu Hercegovine“, kako nazivaju naši domaćini masiv Čvrsnice.. Na silasku u dom čeka nas druga nagrada toga dana, a to je planinarski pasulj, ukusno djelo domara Remze.. Odmoreni i nakon Remzovog odlično spremljenog doručka, ujutro u 08,00 a.. m.. krećemo u pravcu bisera Čvrsnice – Hajdučkih vrata, udaljenih 1 sat hoda od planinarskoga doma.. Digitalci rade punom parom.. Predivan prirodni fenomen i fascinantni pogled na dolinu Diva Grabovica.. Temperatura se silaskom u dolinu penje do 39,8 stupnjeva C.. Silazak u dolinu trajao je gotovo 7 sati, uz visinsku razliku od 1600 metara.. Dean i Goran dočekuju nas u hladovini, organiziraju nam iznenađenje, kupanje u jezeru.. Zaustavljamo se u Jablanici, razgledavamo srušeni most, a ljubazni domaćin otvara nam vrata muzeja bitke za ranjenike iz II svjetskog rata i ako je radno vrijeme završilo.. Kratko nam objašnjava tijek bitke na Neretvi.. Robi dobiva novi radni materijal, nakon kratkog i letimičnog proučavanja, frustrirano izjavljuje da je već kod osvajanja Prozora (Rame), Sava Kovačević imao problema, što se po Robiju kasnije odrazilo na tijek bitke na Sutjesci.. Ekipa „zauzima“ kafić u zgradi muzeja, a lovransko/dražanski DJ Fedor bezuspješno pokušava puštati sa You Tube-a evergreene preko razglasa u kafiću.. Uzrok je loša internetska veza.. Pred večer dolazimo u Konjic i uz kraću potragu za agencijom Keno-raft, dolazimo u naš motel na tuširanje i zasluženi kraći odmor.. Večera u bašti Kenana, vlasnika agencije za rafting, kraća šetnja centrom Konjica, razgledavanje starog mosta iz turskog doba.. Slastičarnica sa kolačima „za bogove“ biva opustošena.. Odlazimo siti na spavanje!.. Sutradan je na rasporedu rafting Neretvom, te kasnije dogovoreni posjet Sarajevu, no o tome u nastavku.. II.. dio -.. Rafting po Neretvi..

    Original link path: /index.php?option=com_content&view=article&id=116:cvrsnica&catid=22&Itemid=277
    Open archive

  • Title: Rafting po Neretvi
    Descriptive info: Hitovi: 692.. Rafting po Neretvi 7.. 8.. 2013.. Jedan dio ekipe imao je već iskustva sa raftinga Tarom i sa nekih naših i slovenskih rijeka.. I ljepa i ružna iskustva.. Adrenalin je zajednički nazivnik raftinga.. I ova naša Neretvanska priča imala je pomalo svega od toga.. Rafting je bil na programu između dva planinarenja, točnije treći dan.. U pripremi ovog šestodnevnog izleta prvi kontakt uspostavio sam sa Kenanom Džumhurom, vlasnikom i skiperom firme „KenoRaft“.. Planirali smo dvije noći spat u dva planinarska doma (Čvrsnica - dom ispod Velikog Vilinca i Prenj - dom na Bijelim vodama); te tri noći sa sjedištem u Konjicu, motel Relax.. Doručke i večere imali smo u Kenanovoj bašti uz samu Neretvu.. Opuštena obiteljska atmosfera, dobra hrana i jako ljubazni ljudi!.. Ime Zuko Džumhur, pravim imenom Zulfikar, rođen je u Konjicu.. Današnjoj generaciji to ime ne znači ništa.. Mojoj je generaciji to bil sinonim za boema, putopisca.. Bio je i slikara i karikaturista.. Ljepe su to bile televizijske emisije sa njegovih putešestvija, posebno po bliskome istoku.. U to doba baš i nije bilo lako bit boem.. Tatjana mi je pred neko vrijeme posudila Zukinu knjigu pod naslovom „Pisma iz Azije“, podsjetila me na njega.. Zašto sve to spominjem? Keno je rođak Zukin.. Svijet je malen !.. Crnogorska rijeka Tara je biser! Dva dana raftinga Tarom iz 2009.. godine bila su fantastična.. U ta dva dana prešli smo 86 kilometara rijekom.. Prema raftingu Neretvom imao sam dozu skepticizma.. Dužina raftinga je 18 kilometara, od Glavatičeva do ušće Rakitnice u Neretvu.. Vrijeme potrebno za to je nešto više od 3 sata, uz kupanje i zabavu na samoj rijeci.. No Neretva, osim po dužini raftanja, po svemu je al pari sa Tarom.. Ništa manje adrenalina, naprotiv, adrenalina sabijenog u puno kraće vrijeme, visoke litice kanjona, predivna priroda.. No, homo redom ! Nakon obvezatne jutarnje kagfe u Kenonovoj ulici, odlazimo na doručak u baštu.. Nakon doručka započinje odabir neoprenskih odjela, kaciga i sigurnosnih pojaseva, te gumene obuće za raft.. I tu počinje prvi problem vođe puta ovog izleta.. Sva obuća poredana je uza zid kuće u bašti.. Odabir nije jednostavan, nema dovoljno velikih brojeva i vođa puta nalazi spas u ljepim i udobnim „japankama“.. Svi se smještamo u kombije i onda nastaje strka.. Lorena prijavljuje krađu i nestanak svojih japanki prestižne marke Havainas.. Ne krećemo dok se ne nađu Lorenine japanke.. Netko joj je ukrao japanke.. Nakon kraćeg komešanja vođa puta se prijavljuje i nesporazum je razriješen i ustupljeno mu je eskluzivno pravo korištenja istih za cijelo vrijeme raftinga.. Velika  ...   kamena gotovo u razini rijeke, čija voda ima učinak „muške vode“.. Vođa puta donosi odluku da njemu to ne treba i jedini iz rafta nije popio gutljaj ljekovite vodice.. Opet velika greška.. U jednom momentu, na djelu rijeke koji je miran bez valića, raftovi mirno klize, približava nam se susjedni raft i Nikola potegne Deana u vodu.. Dean završava pod raftom, ali vještim manevrom ponovno sjeda na svoje čelno mjesto našega rafta.. Nižu se brzak za brazakom, tok rijeka se sužuje i stvara kanjone sa jako visokim liticama.. Slapova i pritoka je jako puno.. Još jedno zaustavljanje i kupanje prije završnoga spusta.. Razdragani smo svi, ljepo nam je, atmosfera je gotovo dječja.. Svi se puštaju brzacima rijeke i plutaju u prslucima za spašavanje.. U našem raftu Keno upozorava da sada dolazi najopasniji brzak, buk.. Da je potrebno veslati svom snagom da se preleti preko njega, da u trenutku prolaza dolazi do „lomljenja“ rafta, ali da to traje djelić sekunde.. Zucker kommt zu letzt! Zaveslali smo svom snagom, uletjeli smo u brzac i kod „lomljenja“ rafta vođi puta dolazi „krađa“ japanki prestižne marke Havainas i ne pijenje muške vode na naplatu.. Desna noga sa japankom izvlači mu se iz sigurnosnih špagi na dnu rafta, biva katapultiran u zrak, tijelom udara u prednji dio čamca, silina udarca ga odbacuje ponovno u zrak, raft prolazi dalje, a vođa puta udara glavom u stijenu.. Sreća da smo va Bosne.. Glava je osnovno oruđe.. Bez posljedica od udraca glavom va stenu, lijevom se rukom drži za mahovinom pokrivenu stijenu, u desnoj ruci drži veslo, noge mu drži i poteže struja brzaka i ne da mu da ih privuče k obali, a japanka s desne noge odlazi u nepovrat Neretvom.. Šteta japanke ! Ahcident je srećom prošal bez posljedica, ne zna se što bi bilo da je bilo kojim drugim dijelom tijela udarena stijena, ali za japanku ni bilo spasa.. Nešto niže od tog brzaka ponovno počinje bacanje u rijeku, plutanje do mjesta gdje se svi nalazimo.. Svi se zabavljamo, pa i vođa puta kome baš i ni do smeha!.. Odplutali smo još desetak minuta nizvodno, izvlačimo raftove na obalu, odnosimo ih na prikolicu i odlazimo na ručak, naravno u Keninu baštu!.. Po završetka ručka zaključujemo da imamo još cijelo popodne pred sobom, da je glavnograd Federacije B i H na samo 42 kilometra od Konjica.. Srećom da imamo Deana i da bez problema prihvaća neplanirani izlet u Sarajevo.. O tome i cijelom putu do i od Hercegovine u posljednjem nastavku putopisa.. III.. dio -.. Prenj..

    Original link path: /index.php?option=com_content&view=article&id=114:rafting-po-neretvi&catid=22&Itemid=275
    Open archive



  •  


    Archived pages: 260